Strastveni sam ljubitelj filmske umjetnosti još od ranog djetinjstva. Gledanje filma dio je mojeg dnevnog rituala, nešto što vrlo rijetko preskačem. Imam brojne omiljene naslove kao i žanrove. Mnoge od njih mogu nebrojeno puta pogledati ponovno bez zasićenja i uvijek usput otkrivam nešto novo. Glazba nedvojbeno igra važnu ulogu u svakom dobrom filmu. Od prošloga stoljeća nadalje, filmska je glazba vjerojatno najmoćniji način populariziranja instrumentalne glazbe, koja nažalost danas nije ni izdaleka toliko slušana i cijenjena kao u doba Bacha, Beethovena, Mozarta te drugih klasičnih skladatelja.

Stvaranje glazbe je ispunjujući i životno-određujući čin, no za one koji tome posvete svoj život ono je također i logičan izvor prihoda. Posljednjih desetak godina, trudio sam se živjeti od glazbe najbolje što sam mogao. Premda se pritom često borim s nedostatkom novca i drugim problemima, to također donosi golemi osjećaj slobode i osobnog zadovoljstva.

S obzirom na moju životnu strast prema instrumentalnoj glazbi kao i filmu, dugo sam vremena mislio kako bi karijera filmskog skladatelja bila najbolja moguća opcija za mene. Iako se još uvijek nadam da ću nekako dobiti priliku da se barem okušam i u tom području, što više čitam i saznajem putem Interneta, sve manje sam siguran je li to naposlijetku ono što tražim.

Nedavno sam gledao YouTube snimku Christiana Hensona koji je između ostalog skladatelj za film i TV na području Ujedinjenog Kraljevstva. U svojem vlogu on raspravlja o mogućim strategijama za uspjeh u branši u današnje vrijeme. Prema g. Hensonu, da bi ste imali tek šansu u ovome nemilosrdnom svijetu, za početak morate biti spremni napustiti svoj dom i obitelj, osim ako već ne živite u svjetskim centrima filmske industrije poput Londona, New Yorka, Los Angelesa ili Tokya. Da biste to uopće mogli ili pak mogli biti u neprestanom pokretu, trebate pritom imati čvrsti i znatni izvor prihoda, što je prema mojim osobnim iskustvima potpuno nerealističan scenarij za nekoga tko pokušava preživjeti isključivo od glazbe. Nadalje, morate biti primjećeni u pravim krugovima, što često nema nikakve veze s vašim talentom, znanjem i strasti već sa guranjem među odgovarajuće ljude laktanjem ili pak servilnošću. No čak ni tada ne postoji nikakvo jamstvo da će netko angažirati baš vas pored brojnih već etaboliranih filmskih skladatelja, pošto nemate potrebno iskustvo niti status, a to je upravo ono do čega (ironično) i pokušavate usput doći. A ako usprkos svemu naposlijetku i uspijete, trebate se pripremiti na život bez puno odmora i sna, nošenje sa užasnim šefovima, nemilosrdnom i neprestanom konkurencijom, rokovima itd.

Uzevši sve to u obzir, čini mi se da je biti filmski skladatelj u današnje vrijeme tek još jedan korporacijski dnevni posao koji će vas iscijediti. Za mene osobno, glazba nije samo životni poziv i izvor ispunjenja, ona je također moj osobni bijeg upravo od takvog načina života koji sam prije niz godina jednostavno odbio prihvatiti, usprkos svojem prethodnom formalnom obrazovanju i sadašnjim čestim financijskim problemima. No ipak se i dalje nadam da ću jednoga dana moći ostaviti svoj maleni trag u glazbi za film i TV, jednostavno radi vlastitog zadovoljstva te uvjerenja da imam ono što je potrebno, barem u glazbenom smislu.