Proizvedeno u Kini? Da, i?

Prije nekoliko mjeseci, moj me šurjak, inače uspješni privatni poduzetnik i inžinjer građevine, pitao koja je marka akustične gitare bolja: Martin ili Taylor. Odgovorio sam mu: iskreno, ne znam. Kao osoba koja pokušava sastaviti kraj s krajem baveći se glazbom, ne bih si mogao priuštiti niti jednu od njih, te ih stoga nisam istraživao, čak niti površno. Trebao bih napomenuti da se moj šurjak zapravo ne bavi glazbom, čak niti kao povremeni hobist. Često je toliko opterećen poslom da nema dovoljno vremena za provođenje sa obitelji kao ni za druge svoje interese. U to sam vrijeme pomislio da me pita iz čiste znatiželje ili pokušavajući pronaći zajedničku temu za razgovor, osobito stoga što to poslije nije više spominjao.

Međutim, nedavno sam bio čuvati svoju trogodišnju nećakinju u njihovome stanu i u jednoj od soba naišao sam na kovčeg za akustičnu gitaru skupog izgleda kako leži na podu. Pomislio sam: znači, ipak je odabrao još jedan hobi. Naravno, znatiželja me je nadvladala te sam otvorio kovčeg. I unutra je ležala nova Taylor akustična gitara. Kako sam rekao ranije, doista nisam ekspert za skupe marke gitara, no znam da ne postoji povoljni Taylor, barem ne prema mojim standardima. Promatrajući, pomislio sam na svoju nedavno kupljenu Tanglewood Evolution akustičnu gitaru, jednu od najudobnijih koje sam imao tijekom godina. Stajala je oko 300$ sa popustom. Bacio sam još jedan pogled na šurjakov Taylor, ne pogledavši čak niti o kojem se modelu točno radi, potom sam tiho spustio poklopac kovčega. (Nekoliko dana poslije, posjetio sam Taylorovu web stranicu sjetivši se prepoznatljivog ukrasa na vratu gitare i tako saznao da je zapravo riječ o modelu iz visoke klase spomenute tvrtke).

Živimo u vremenu koje je po mnogočemu ostvarenje sna za kupce. Tržište je golemo i postoji prava cijena za svakoga. Vremena u kojima je oznaka "Made in China" značila lošu izradu davno su iza nas. Danas se proizvodi i najuglednijih svjetskih tvrtki proizvode ondje. Isto vrijedi za glazbene instrumente i opremu. Premda je proizvodni proces doveden do savršenstva zahvaljujući modernoj tehnologiji koja se neprestano razvija, pomalo je naivno misliti da ne postoji kakva "kvaka" iza povoljne cijene. Jedna od tih je vjerojatno kvaliteta samih sirovina kao i glatkoća završne obrade u okruženju za masovnu proizvodnju. Međutim, čak ni to ne znači da takav proizvod nije vrijedan razmatranja i nije prikladan za bilo kakvu ozbiljniju, pa i profesionalnu uporabu.

Čak i u ovo doba, uz očite prednosti masovne proizvodnje, često ćete naići na one koji se smatraju znalcima i stručnjacima i koji bi se sa očitim prezirom barem podsmjehnuli na bilo što proizvedeno u Kini kao na loš vic. Na području glazbe, to je osobito slučaj kada se govori o gitarama. Kako sam već rekao, nisam stručnjak za skupe glazbene instrumente zbog svojih ograničenih iskustava rada sa istima. Shvaćam da mora postojati znatna razlika uz korištenje najkvalitetnijih materijala za izradu, rigorozne provjere kvalitete kao i dodira samog majstora. No je li razlika doista toliko velika kada govorimo o upotrebnoj vrijednosti? Smatram da nije. Negdje sam pročitao da je neki svjetski poznati gitarist izjavio kako ključna razlika između povoljnih i skupih instrumenata leži u udobnosti korištenja. Šteta što samo nekolicina može uživati u takvom luksuzu, često oni kojima glazba nije životni poziv već vikend-hir. No naposlijetku moram citirati svoju majku koja često zna reći: "Nije bitan instrument, već onaj koji ga svira."