Približava se još jedan Crni Petak. Spomenik modernom potrošačkom društvu u kojem živimo. Praznik šopingoholičara i lovaca na popuste. Premda se u nas nekoć nije ni znalo što je zapravo Crni Petak, zahvaljujući svim čarima globalizacije i Interneta, kao i silovitog nastojanja da u svemu budemo što sličniji Zapadu, danas je to i u Hrvatskoj vrlo prepoznatljivi datum. Dan je to dugih redova, gužvi te kampiranja pred trgovinama prije no što započne konačno odbrojavanje. Posebno mi je mučno promatrati prizore gomile obijesnih kupaca dok se međusobno naguravaju kako bi po nešto povoljnijoj cijeni ugrabili kakvu skupu tehničku igračku - najčešće novi mobitel. Pogotovu ako se istodobno prisjetimo općeg stanja u društvu i nebrojenih koji strahuju za egzistenciju. Ako ništa drugo, ove će godine zbog opće situacije navedeni prizori vjerojatno biti nešto umjereniji, barem uživo. No nema sumnje da online kupovina neće puno zaostajati za prijašnjim sezonama.

S obzirom na gorčinu uvoda, doista se doima licemjerno priznati da i sam svake godine "napeto" iščekujem Crni Petak. Premda glazbena tehnologija, pa čak i ona visokokvalitetna, nikada ranije nije bila toliko dostupna i razmjerno povoljna kao što je to danas, i dalje se radi o priličnim financijskim izdacima. Kao glazbenik i skladatelj koji pokušava sastaviti kraj s krajem, potpuno je očekivano da usput pokušavam iskoristiti svaki znatniji popust za koji se ukaže prilika. No medalja ima dvije strane. Popusti što nas posvuda mame mogu lako dovesti do impulzivne kupovine stvari koje nam zapravo nisu toliko bitne ili uopće nužne, kao i onih za koje krivo mislimo da će nam znatno olakšati ili uljepšati život i rad. Događa se to i nama relativno skromnijeg imovnog stanja a kamoli ne onima koji doslovce ne znaju što bi sa svim novcem kojim raspolažu. U današnje vrijeme, svima je podjednako je teško u potpunosti ignorirati agresivni marketing koji nas svakodnevno okružuje i proganja.

Ipak, da nije bilo raznih popusta na koje sam nailazio tijekom proteklih godina, sigurno si ne bih mogao priuštiti mnoge stvari koje svakodnevno i rado koristim. Osobito se to tiče glazbenog softvera: od virtualnih instrumenata, efekata sve do zloglasno skupih zvučnih biblioteka. Činjenica da takvi neopipljivi proizvodi svojom redovitom cijenom nerijetko zasjenjuju one stvarne, daje još veću "težinu" mogućim popustima. No pritom često dolazi do suprotnog efekta: ponekad istovremeno zanemarujemo neke druge, u stvarnosti mnogo važnije stvari. Primjerice, nedavno sam si priuštio novi stolac Ikea Jarvfjallet. Prema poznatom portalu posvećenom glazbenoj tehnologiji (MusicRadar), ovo je se smatra optimalnim izborom za studijski rad. Doista, moja je problematična kralježnica vrlo brzo spoznala sve njegove prednosti u usporedbi sa nebrojenim generičkim uredskim stolcima koje sam koristio ranije. Naravno, jedna stvar vuče drugu. Za idealan ergonomski učinak, bilo bi poželjno zamijeniti i sadašnji studijski stol. Kao i MIDI kontroler koji me vjerno služi već dvanaest godina, no sve češće otkazuje poslušnost. Shvaćate što želim reći...

U svakom slučaju, treba nastojati doći do nekakve ravnoteže i zdravog razuma kada je u pitanju bilo kakva kupovina. Da se prije svega zapitamo treba li nam zaista nešto novo te da iskreno promislimo koristimo li u potpunosti sve ono što već imamo. I konačno, da uvijek imamo snage reći ne, čak i najprimamljivijim cijenama.