Kao što je to slučaj kod svakog skladatelja, dosta je onih koji su nadahnuli i utjecali na moj vlastiti rad. Izabrati nekoga ispred svih ostalih vrlo je nezahvalno i ponekad se čak čini nemogućim, no ukoliko bih doista morao birati, konačni odabir bio bi prilično očit: Vangelis. Njegova glazba, metode te način života utjelovljuju sve što volim u glazbi. One također pružaju svojevrstan odgovor na pitanje zašto bih uvijek ponovno izabrao glazbu kao svoj životni poziv, usprkos svim problemima i nesigurnosti koje mi je to usput donijelo.

Za mene osobno, instrumentalna glazba je vrhunski umjetnički oblik. Glazba koja služi samoj sebi, kojoj riječi nisu potrebne, u potpunosti oslobođena njihova utjecaja; glazba koja je univerzalna i bezgranična, poput znanstvenih načela ili slike koja govori tisuću riječi. Takva glazba može pobuditi emociju svakome tko je voljan slušati. Upravo to je temelj Vangelisova rada. Premda je njegova glazba često kompleksna i slojevita, vjerojatno je najpoznatiji po svojim jednostavnim i nezaboravnim melodijama. Čak i oni kojima instrumentalna glazba nije suviše bliska sigurno su čuli Vangelisove skladbe u nekom periodu života.

Druga odlika i privlačnost Vangelisovog rada leži u neraskidivoj poveznici između umjetnosti i tehnologije. Vangelis je jedan od začetnika elektroničke glazbe i na neki način izumitelj koncepta "kućnog glazbenog studija". To se danas možda ne doima posebnim kada gotovo svatko, čini se, ima glazbeni studio u spavaćoj sobi, no prije gotovo pedeset godina kada su nastajali prvi Vangelisovi albumi, ovaj je koncept bio itekako revolucionaran i jedinstven. Zapravo, neki bi čak mogli primjetiti da je ovaj način rada donio Vangelisu svjetsku slavu jednako kao i bezvremenska kvaliteta njegove glazbe.

Govoreći o metodi, Vangelisov se rad odlikuje multidisciplinarnim pristupom. On nije isključivo skladatelj, već i izvođač, aranžer, orkestrator, producent te inžinjer, sve u isto vrijeme. Sva se ta jednako kompleksna područja isprepleću u njegovoj glazbi, koja inače ne bi bila to što jest.

Vangelis je u potpunosti samouk. Vjerojatno sam pristran po tom pitanju zbog vlastite pozadine, no iznad svih ostalih cijenim umjetnike koji sami njeguju vlastiti talent. Ovaj je put najteži mogući i vrlo je malo onih koji su dovoljno sretni da budu adekvatno priznati zbog toga. Vangelis je jedan od tih rijetkih primjera. Njegov potencijal su otkrili i cijenili mnogi svjetski poznati umjetnici, poput primjerice Ridleya Scotta s kojim je Vangelis surađivao više puta, posebno na filmu "Istrebljivač". Vangelis je također nagrađen Oskarom za svoju glazbu predstavljenu u filmu "Vatrene kočije" iz 1981. godine.

Premda je Vangelis imao sreće postići takav uspjeh svojim radom, istovremeno je ostao vjeran sebi i svojoj umjetnosti iznad svega ostaloga. Nikada nije bio rob filmske ili glazbene industrije niti se pretjerano volio pojavljivati u medijima. Sve to je došlo njemu a ne obrnuto. Vangelisov raison d'etre uvijek je bila sama glazba - jednako kao znanstvena disciplina kao i umjetnost.