Otkada znam za sebe, nikada nisam bio natjecateljski tip. Vjerojatno je to razlog mojoj potpunoj ravnodušnosti prema sportovima poput nogometa, rukometa, košarke itd. Što se mene tiče, lako mogu prespavati iduće svjetsko prvenstvo. No to je općenito uvijek bio moj stil i način života. Nikada se nisam vidio u suvremenom korporativnom svijetu gdje se svaki dan, sat i trenutak morate nekome dokazivati. Grozim se onih neprekidnih priča i rasprava o tome "tko je bolji". Uvijek sam smatrao kako su glazba i općenito umjetnost jedne od rijetkih djelatnosti gdje si osoba može dopustiti veću mjeru opuštenosti po tom pitanju. Da bude tek ono što jest i ono što može biti. Gdje si čak i pod tim uvjetima može pronaći vlastito mjesto pod suncem.

Nažalost, iz dosadašnjeg osobnog iskustva na ovome trnovitome i neizvjesnom putu, moram potvrditi kako ni u glazbi, osobito danas, nema puno bijega od neprekidne borbe s nekakvom konkurencijom, trendovima, te onima koji su u povoljnijem položaju. To može uključivati pripadnost određenim krugovima, financijske mogućnosti ili njihovu prisutnost u medijima. Usprkos svemu tome, jednostavno se ne volim uspoređivati i nastojim samoga sebe prihvatiti onakvim kakav jesam a isto očekujem i od drugih. Uzmi ili ostavi.

Posljednjih nekoliko godina, na svoj uobičajeni opušteni i pomalo spori način, pokušavam kapitalizirati glazbeni, osobito skladateljski rad, koji je rezultat niza godina ljubavi, predanosti, rada i truda ali i odricanja, žrtvovanja te nošenja sa nesklonosti i nerazumijevanjem od strane okoline. Moji se skromni napori u tome smjeru nekome mogu učiniti suviše malima te nedovoljno agresivnima za vrijeme u kojem živimo. U tome vjerojatno ima mnogo istine, no čovjek jednostavno ne može biti onakvim kakav nije po samoj prirodi. Pogotovu ako si to još usput ne može financijski dopustiti. Primjerice, trenutno nisam u mogućnosti angažirati ljude koji bi mi mogli pomoći oko marketinga i promocije - nečega čemu iskreno nisam vičan niti se zapravo želim baviti. Također si ne mogu priuštiti snimanje kvalitetnih i atraktivnih spotova ili javnih nastupa koji bi dodatno pratili moju glazbu, premda je dobro znano kolika je danas važnost i moć vizualnih medija. Po prirodi sam samozatajna osoba koja nadasve cijeni privatnost radi čega oduvijek izbjegavam društvene mreže. Napokon, jednostavno nisam od onih koji se besramno laktaju ili vuku druge za rukav u svrhu vlastitog probitka, bilo u stvarnom ili virtualnom svijetu.

Uzevši sve to u obzir, jedino načelo koje donekle stalno slijedim u životu i radu istovjetno je nazivu jednog od mojih završenih materijala za album: Laissez-faire. Drugim riječima: slobodnim tijekom!