Tomislav Erhard-Pacovski

View Original

"Natrag u školu"

Nekada su mi ove riječi prilično teško padale. Iako sam svojedobno bio prilično ozbiljan učenik i student, ne mogu reći da mi to vrijeme danas pretjerano nedostaje. Kada se prisjetim neprekidnih obveza, rokova, zadaća, ispita, te raznih nelagoda koje sve to donosi, nimalo ne zavidim onima koji to danas prolaze, neki čak i pod stare dane.

Vezano uz moj životni odabir, glazbu i umjetnost, stvari su ponešto drukčije, no ne nužno i jednostavnije. Učenje i usvajanje novih vještina sastavni su dio napretka te otvaraju nove kreativne horizonte. Međutim, nije se uvijek jednostavno natjerati na to. Nakon što se dobrim dijelom formirate kao osoba uz određene sklonosti te način života i rada koji vam odgovara, često je teško istupati iz zone komfora, premda je to ujedno nužno kako biste ostali svježi te mogli dalje napredovati. Također se nije nimalo lako suočiti sa činjenicom da nakon svega što ste u životu već naučili i usvojili uvijek možete početi ispočetka.

Promatrajući sve što sam uspio "svladati" tijekom godina, priznati samome sebi da mogu još toliko toga naučiti jednako je oslobađajuća koliko i frustrirajuća pomisao. Stalna mogućnost daljnjeg usavršavanja vam može dati dozu dodatnog optimizma i smisla, no kada prvi put zakoračujete u nešto uvijek je prisutan određeni strah i neizvjesnost.

Primjerice, nedavno sam napravio prve korake u video produkciji; nečemu što mi je za sada gotovo posve novo i nepoznato. Iako to dijelom činim zbog objektivnih i praktičnih razloga (onih financijskih), s vremenom uviđam privlačnost koju donosi još dodatni način izražavanja. Što se glazbe tiče, u narednom ću se razdoblju pokušati malo distancirati od svoje glavne glazbene ljubavi: klavira. Umjesto toga, okrećem se više virtualnoj orkestraciji, gitarama, zvučnom dizajnu, te svemu ostalome u čemu već imam određene temelje i iskustva, no što svakako treba podići na novu razinu.

Internet je danas nezaobilazan dio učenja i često je prilično nevjerojatno prisjećati se vlastitih početaka prije no što je isti postao dio naše svakodnevice. Nekoć sam se gotovo isključivo oslanjao na osjećaj te metodu učenja kroz pogreške i pogotke. Ne mogu se pritom ne zamisliti pitajući se koliko je zapravo jednostavnije onima koji tek danas počinju. S druge strane, u tolikoj masi informacija udaljenih za jedan klik, može se iznimno lako pogubiti i zaboraviti što zapravo želite naučiti. Možete napraviti gomilu nepotrebnih koraka samo dok se odlučite što od svega toga najprije pročitati i pogledati. Naravno, ponekad ćete naići na "skriveno blago": određena saznanja koja se čine toliko praktičnima i korisnima da ćete se pitati kako ste samo do sada mogli bez njih. No ukoliko ne pazite i ne ostanete disciplinirani i usredotočeni, začas ćete se naći u "zečjoj rupi".

S obzirom na sve do sada rečeno, izgleda da kao i uvijek treba nastojati pronaći dobar balans. U ovome slučaju, između stvarnih prioriteta i mogućnosti da se izgubite istražujući bespuća potencijalno relevantnih informacija i postanete žrtva domino efekta.