Skupe strasti
Kao glazbenik, skladatelj i producent, povremeno pratim YouTube kanale kolega diljem svijeta, najčešće u potrazi za kakvim praktičnim savjetom ili idejom. Premda općenito smatram kako nije dobro uspoređivati se s drugima, osobito kada se bavite kreativnim zanimanjem, ponekada je to praktički neizbježno. U ovom slučaju, mislim na zavist na opremi koju drugi imaju i koriste. Budimo iskreni: mnogi kreativci se vole praviti važni po tom pitanju i to je jedan od razloga zašto se uopće snimaju. Mnogi će na to naravno reći kako im je sve to što imaju apsolutno nužno za njihov rad, no je li doista tako?
Premda živimo u vrijeme softvera, virtualnih instrumenata, zvučnih biblioteka i pluginova koji svojom dostupnošću i praktičnim aspektima često nadmašuju klasičnu opremu, sve su češći prizori "antiknih" glazbala, električnih i elektroničkih instrumenata, mikrofona i ostale opreme u tipičnom kućnom ili projekt studiju. Pri tome mislim na opremu koja je izvorno proizvedena prije barem dvadeset godina. Ovaj trend je prisutan već dulje vrijeme, čak i kod mnogih koji inače teže funkcionalnom minimalizmu. Je li ovdje riječ o svojevrsnoj pobuni protiv moderne tehnologije i njenih nedostataka, pomodnom vraćanju u prošlost, ili pak o vrištećem snobizmu? Vjerojatno sve od navedenog.
Činjenica da su računala danas postala središte gotovo svega s pravom često izaziva svojevrstan revolt i želju da se vratimo u dobra stara vremena. No nažalost, to je za mnoge zapravo teško izvedivo. Kada je riječ o glazbenoj produkciji, računala su doista donijela svojevrsnu revoluciju i demokratizaciju stvaranja glazbe, osobito ako primarno radite u vlastitom okruženju. To je u prošlosti bio luksuz koji su se tek rijetki mogli priuštiti. No ni danas stvari nisu zapravo bitno drukčije po tom pitanju. Čak i oni koji si to financijski mogu dopustiti (barem u teoriji), vjerojatno neće ići putem "100% stara škola", s obzirom na sve prednosti današnje tehnologije.
Ukoliko imate sreću imati starinsku glazbenu opremu koju ste naslijedili od obitelji ili pak kupili u vrijeme kada je bila aktualna, imate pregršt razloga za radost. Naime, dobro očuvana i održavana vintage glazbala i oprema danas se nerijetko prodaju na posebnim dražbama po vrtoglavim cijenama. Ovo je golemi izazov za većinu nas ali i neodoljiv mamac za kolekcionare. Osobno, uvijek sam smatrao kako je to sport prvenstveno za bogate, premda možete sakupljati doslovce bilo što. No kada je o glazbi riječ, to nikada nije bila osobito jeftina aktivnost.
Postavlja se pitanje: da li se to danas doista isplati? Ako mene pitate, u većini slučajeva vjerojatno ne, premda sam inače nepopravljivi nostalgičar i dijete iz sredine osamdesetih. Primjera radi, jeftini ili čak besplatni plugin koji možete lagodno koristiti na prosječnom računalu, može zvučati gotovo identično kao sintesajzer proizveden prije četrdesetak i više godina, a nerijetko je ujedno mnogo moćniji i fleksibilniji. O razlici u cijeni ne treba niti raspravljati kao i drugim nedostacima.
Naravno, ako si to možete priuštiti ili već imate barem par komada klasične opreme, to vam svakako može donijeti određenu prednost te predstavljati svojevrstan "pečat" vašeg rada. Ako ništa drugo, neće vam nedostajati pozornosti na YouTube-u. Vintage oprema doista izgleda cool. ;)