17. svibnja 2022. tužan je dan za svakog istinskog ljubitelja glazbe i umjetnosti. Tijekom te noći, preminuo je legendarni Vangelis. Mnogi nisu niti svjesni koliko smo time izgubili. Za mene osobno, Vangelis je nesumnjivo najveći glazbeni uzor. Iako ga nikada nisam bio u prilici osobno upoznati, slušajući njegovu glazbu, kao da i jesam. Nakon što sam iznenada saznao žalosne vijesti, doista sam se osjećao kao da sam izgubio bliskog rođaka ili prijatelja. No sjaj Vangelisove glazbe nikada neće izblijediti i uvijek će kružiti oko nas, baš kao i maleni planet nazvan njegovim imenom 1995. godine.

Vangelisov rad počeo sam pratiti kao gimnazijalac, sredinom devedesetih. Naravno, mnoge sam skladbe čuo još u ranom djetinjstvu, no konačno sam povezao predivnu glazbu sa imenom nakon što mi je netko tada poklonio kompilacijski album "Themes" iz 1989. godine. Na njemu se nalazi presjek Vangelisovih najznačajnijih radova nastalih u razdoblju od 1973-1984. To uključuje i čuveno temu iz britanskog filma "Vatrene kočije", za koju je 1981. Vangelis nagrađen Oscarom. Za široku publiku, ovo je vjerojatno njegovo najpoznatije djelo.

Kada bi me netko pitao koji mi je Vangelisov album najdraži, morao bih se doista duboko zamisliti. To je otprilike kao kad bi nekoga pitali: "Koje svoje dijete najviše voliš?" Ipak, ako bih doista morao birati, album koji je na mene posebno utjecao je "L'apocalypse des animaux" iz 1973. godine, osobito skladba "La petite fille de la mer". Riječ je o glazbi za dokumentarac o prirodi koji je režirao francuski redatelj Frederic Rossif. Naravno, moram spomenuti i glazbu za jedan od najznačajnijih ZF filmova svih vremena: "Blade Runner". Ovaj rad po mnogočemu obuhvaća sve osobine i širinu Vangelisove glazbe a ujedno je vitalna komponenta remek-djela Ridleya Scotta iz 1982.

Odlika Vangelisove glazbe koja me je oduvijek nadahnjivala su njegove često vrlo jednostavne, pjevne, i trenutno prepoznatljive melodije. U kombinaciji sa načinom rada koji je podrazumijevao spoj glazbenih instrumenata i tehnologije, Vangelis je djelovao kao Nikola Tesla u svijetu glazbe. Tehnologija je tom, u osnovi vrlo skromnom i samozatajnom umjetniku, omogućavala da stvara glazbu koja zvuči orkestralno, premda ju je u većini slučajeva stvarao u potpunosti sam. S gledišta tipičnog kućnog i projekt studija kakve danas poznajemo, teško je zamisliti da je takvo što uopće bilo moguće još početkom sedamdesetih. Uistinu, Vangelis je bio jedan od rijetkih primjera te začetnika takvog načina rada, što mu je donijelo svjetsku slavu gotovo jednako kao i bezvremenska glazba.

Premda je Vangelisov rad priznat diljem svijeta, njegov cilj nikada nije bio slava i novac. On je jednostavno stvarao i proučavao glazbu radi vlastitog zadovoljstva i kreativnog ispunjenja, jednako kao umjetnik i kao znanstvenik. Oduvijek se klonio medijske pozornosti i nikada nije bio rob glazbene te filmske industrije. Vangelis je jedan od rijetkih koji su imali sreću uspjeti slijedeći gotovo isključivo vlastita pravila i nagone. Njegova priča dokaz je da istinski talent naposlijetku može prevladati i nadići sve granice. Ona svakome umjetniku, čak i u današnje nemilosrdno vrijeme, ulijeva nadu i optimizam.