Tomislav Erhard-Pacovski

View Original

Kreativni dnevnik

Glazbom i umjetnošću bavim se prvenstveno radi istinske ljubavi prema kreativnosti no jednako tako zbog slobode koju to donosi. Ovdje ne mislim isključivo na umjetničku slobodu i slobodu izražavanja, već i na veću mogućnost gospodarenja vremenom nego što je to slučaj u većini drugih zanimanja kojima vladaju rokovi, užurbanost i stres. Nažalost, toga danas ima i u kreativnim zvanjima, barem onda ako vam je glavni cilj zarada te dobivanje formalnog priznanja. Naravno da i sam priželjkujem te očekujem isto, no čvrsto vjerujem da svaki umjetnik do toga treba doći na spontani način pod vlastitim uvjetima a ne pod svaku cijenu.

Mnogi umjetnici su po prirodi prilično neorganizirani te naginju onome što zovemo “kreativni nered”. Premda osobno imam tih crta, u osnovi uvijek pokušavam unijeti nekakav red u sve što radim. To nužno ne znači da želim živjeti po nekim strogim pravilima. Da je tako, bavio bih se nečim drugim umjesto pokušavajući sastaviti kraj s krajem kroz glazbu te druge kreativne aktivnosti. Međutim, sporiji ritam i otvoreniji raspored koji donosi slobodni način života također ponekad ima određene negativnosti.

U posljednje vrijeme imam prilično puno raznih svakodnevnih poslova te obiteljskih obveza pa se glazbi ne mogu uvijek posvetiti na onaj opušteni način u skladu sa načelom “umjetnost ne treba požurivati”. Upravo stoga odlučio sam početi voditi svojevrsni dnevnik kako bih pokušao organizirati svoj kreativni rad. Toliko toga još ima za naučiti, poboljšati, te završiti da je često teško odlučiti čega se prvo uhvatiti. Pitanje prioriteta nije uvijek kristalno jasno kada pokušavate živjeti i raditi na nekonvencionalni način.

Ipak, najbolje stvari uvijek dolaze spontano, u kakvom neopterećenom trenutku. Stoga nikada ne treba dozvoliti redu da upravlja svime. Reda ipak treba biti, no prvenstveno zato da bi se očuvale sloboda i kreativnost.

Završiti ću ovaj kratki tekst sa nekoliko riječi o svojim nadolazećim kreativnim planovima. Ove godine završio sam još tri nova materijala za album. U ovome posljednjem, konačno sam se polako počeo odtrgavati svojoj dugogodišnjoj zoni komfora. Tijekom slijedeće godine namjeravam usavršiti neke nove a i neke pomalo zaboravljene vještine. Također se nadam da ću konačno početi dodavati vizualnu komponentu svojem glazbenom radu.

Što se tiče ovog bloga, sve češće se mučim sa pronalaženjem inspiracije te svježih ideja za nove tekstove. Često razmišljam i o tome da ovo vjerojatno malo tko čita, no to je ionako relativno. Ovo prvenstveno pišem radi sebe. No ipak si želim u budućnosti barem malo olakšati stvari prije nego li krenem sa neizbježnom “reciklažom”. Stoga sam odlučio tekstove za slijedeću godinu u potpunosti posvetiti umjetnicima koji su me nadahnuli svojom glazbom, načinom rada, umjetničkim stavom te stilom života.

Toliko za sada. Sretni blagdani!