Nepremostivi jaz

Internet je možda najbolji primjer blagoslova i prokletstva u jednom pakiranju. S jedne strane, donio je mogućnosti o kojima se nekoć moglo samo sanjati i naizgled svima dao priliku. Priliku da svijetu pokažete tko ste, što možete, što mislite i što osjećate. Zahvaljujući Internetu, svijet je na neki način doista postao manji i bliži. Također je omogućio da dođete u kontakt sa gotovo svima, čak i sa osobama koje su nekoć za većinu bile doslovno nedostižne (barem u teoriji).

Za mene osobno, Internet je ipak dobrim dijelom nužno zlo. Iako se glazbom i umjetnošću bavim već nekoliko desetljeća, do sada nisam imao mnogo prilika u stvarnom životu predstaviti svoj rad "pravim ljudima" i kretati se u određenom miljeu. Zbog bliske povezanosti sa obitelji i financijskih ograničenja, nikada se nisam odvažio napustiti rodni grad, što me je vjerojatno dodatno stajalo potencijalnih prilika i mogućnosti. Iz istih razloga, nemam mnogo izbora nego prigrliti Internet zajedno sa njegovim dobrim kao i lošim stranama.

S obzirom na sve već rečeno, čini se da je konačno došlo vrijeme kada svatko napokon može doći do svojih petnaest minuta. Nažalost, to je većinom samo privid. Svi se bore za svoje mjesto, uključujući i one koji u stvarnom životu već imaju brojne prednosti. Tako da je sve i dalje isključivo stvar sreće i okolnosti.

Nedavno sam proslavio dvije godine članstva na međunarodnom forumu VI-Control.net. Za one koji možda nisu upoznati, radi se o jednoj od najpoznatijih online zajednica na kojoj se okupljaju glazbenici, skladatelji, producenti, i drugi ljudi iz svijeta glazbene industrije. To uključuje i mnoga poznata imena; navodno čak i one koji, primjerice, rade za Hollywood. :)

Sudeći po broju pozitivnih reakcija koje sam do sada dobio za svoje objave i skladbe na dotičnome forumu, prilično dobro kotiram, osobito za novijeg člana. No dovoljan je samo maleni kiks kako bi ste se ponovno uvjerili kako je čovjek čovjeku vuk te da unatoč globalizaciji i Internetu i dalje vlada određeni nepremostivi jaz među ljudima iz različitih krugova i prilika.

Početkom godine, jedna je od mojih pokrenutih rasprava doslovce dočekana na nož. Priznajem da sam dobrim dijelom iznio krive argumente, no bio sam i razumljivo frustriran. Naime, dok čitate o iskustvima, ugledu, novčanim prilikama i uspjesima ljudi koji dolaze iz neusporedivo boljih prilika, još se je teže pomiriti sa vlastitim ograničenjima i nedostatcima. Iako čvrsto vjerujem u svoj talent i potencijal, društvo neumoljivo traži nekakvu opipljivu potvrdu vaših kvaliteta. No dolazak do iste nije jednak za svakoga; čak ni najdemokratičniji dostupni medij još uvijek nije zajamčeno rješenje na tome putu.

Iako živimo u vrijeme gdje se sve čini udaljenim za jedan klik, prava istina za većinu ostaje: "tako blizu a tako daleko".