Stečeni imunitet
Virtualni instrumenti su dio rada gotovo svakog skladatelja današnjice. Možemo ih promatrati na nekoliko načina: kao revoluciju, nužno zlo, statusni simbol, a ponekad čak i kao (skupu) ovisnost. Bio kako bilo, softver je danas neizbježan u bilo kakvom kreativnom radu, no odnos između njegovih dobrih i loših strana ovisan je o svakoj pojedinoj situaciji.
Budući da nisam klasičar i tradicionalist, virtualni instrumenti za mene prije svega predstavljaju logičan izbor metode rada, no također i kvalitetnu zamjenu za mnoge tehničke i druge resurse koji bi u stvarnom obliku bili preskupi i nedostižni. Isto tako, oni brišu određene granice koje su nekoć postojale. Najočitiji primjer je virtualna orkestracija. Nekada je mogućnost stvaranja orkestralne glazbe bila rezervirana uglavnom za one sa formalnom izobrazbom, kojima je skladanje uz zapisivanje glazbe u notnom obliku posve prirodno. Za mene osobno, mora postojati veza između kompozicije i izvedbe, koju omogućuje upravo tehnologija.
Nadalje, virtualni instrumenti su također i logična zamjena za one prave. Usprkos svojoj nerijetko visokoj cijeni, virtualni instrumenti su ipak većinom povoljniji od stvarnih, mnogo lakše dobavljivi, a ponekad i pouzdaniji te jednostavniji za održavanje. Puristi će vjerojatno uvijek reći "nije to to", no sofisticiranost modernih virtualnih instrumenata na toliko je visokoj razini da često nema bitnije razlike u kvaliteti zvuka kao i mogućnostima izvedbe te izražaja, barem u teoriji.
Zbog svih spomenutih prednosti, u proteklih sam nekoliko godina uložio prilično puno novca u kupovinu virtualnih instrumenata. Međutim, u posljednje vrijeme prilično sam usporio u tome. Razloga je više: od ograničenih sredstava, pojave sve kvalitetnijih besplatnih naslova, prevelikog izbora, pa do usputnog zanemarivanja nekih opipljivih stvari. To naravno ne znači da se ne veselim nabavci pokojeg novog izdanja u budućnosti, no ni izdaleka više ne osjećam onu nekadašnju "kompulzivnost" i dojam da propuštam neponovljivu priliku ako odolim kakvom mega-popustu. Također, više se ne povodim razmišljanjem kako će mi nešto možda zatrebati u budućnosti pa je zbog toga "dobra investicija".
Virtualni instrumenti su bez sumnje postali veliki i unosni biznis na koji se odnose sva pravila agresivnog i zamornog marketinga. Često je teško ostati potpuno ravnodušan, bez obzira imate li dovoljno novca za trošenje ili ne. Učinak može ići u oba smjera.
Iskreno, pomalo mi je drago da sam došao do ovog zasićenja, pogotovu što tek trebam adekvatno naplatiti vlastiti kreativni rad. Kad jednom do toga dođe, sigurno ću se mnogo lakše odlučivati na podržavanje rada drugih, osobito onih koji su u neusporedivo povoljnijem položaju. ;)