Novogodišnji blues
Doček nove godine jedna je od onih stvari koje oduvijek držim precijenjenima. Iako mi je dugo vremena taj datum ujedno bio privlačan radi eventualne unosne gaže (nastupa), osobno nisam od bučnih proslava i svega ostalog što se s njima povezuje. Također ne volim pirotehniku, osobito kao veliki ljubitelj životinja. Imam četiri jazavčara koji novogodišnje dane uvijek provode u teškome stresu, premda svi imaju iznimno kvalitetne nastambe a sudbonosnu noć tradicionalno provode u sigurnosti kuće. Teško mi je i razmišljati kako Novu Godinu doživljavaju nebrojene životinje koje nisu takve sreće. Jednostavno nemam razumijevanja za ljude koji uživaju u buci i pucnjavi, osobito u zemlji koja je prošla rat u ne tako dalekoj prošlosti. Čak ni kad je u pitanju vatromet kao primjer "buke koja ima smisla", ako takvo što uopće postoji.
Nadalje, idu mi na živce sva ta (pre)velika očekivanja od nadolazeće godine. Nažalost, nisam optimist po naravi i premda bih itekako volio da je drukčije, dosadašnja me iskustva uvijek vode u suprotnome smjeru. Primjerice, ne mogu se ne prisjetiti ispraćaja 2020. godine te velikih razglabanja o tome kako će ova koju smo netom ispratili biti "svakako bolja". Možda je najbolje suzdržati se od bilo kakvih prognoza...
Naravno, početak svakog novog razdoblja za većinu znači i postavljanje osobnih ciljeva koje naprosto "moraju ostvariti" u skoroj budućnosti. Premda se kao umjetnik nastojim držati izvan klišeja i očekivanja većine, također nisam imun na pritisak koji donosi početak nove godine. Nerijetko razbijam glavu razmišljanjima o tome što bih još "mogao i trebao" poduzeti (a što već nisam) - po mogućnosti u potpunosti sam te bez pomoći i potpore drugih. Neke od tih stvari su objektivno moguće, poput aktivnog stvaralaštva te usvajanja novih znanja i vještina. No nije uvijek lako pronaći dovoljnu motivaciju čak niti nama kojima smisao života daje upravo kreativni rad. Naime, isti također treba pretvoriti i u nešto opipljivo barem do određenog stupnja, što u većini slučajeva nije nimalo lako.
Uglavnom, odlučio sam ovu godinu početi krajnje opušteno. Obratiti više pažnje na svoje psihičko kao i fizičko zdravlje. Ne razmišljati i ne brinuti previše, bez prevelikih očekivanja od drugih a posebno ne od sebe samoga. Drugim riječima, dan po dan. Nadam se samo da ću u tome i ustrajati. ;)