Povratak improvizaciji
Improvizacija je dugo vremena bila moj najdragocjeniji saveznik i tajno oružje. Nešto na što sam se uvijek mogao osloniti i što mi je davalo prednost u mnogim glazbenim situacijama. Međutim, nakon što sam se intenzivnije okrenuo skladateljskom radu, sklonost ka improvizaciji mi isprva nije previše pomagala. Trebalo mi je prilično dugo da se udaljim od toga te orijentiram na stvaranje konkretnih skladbi. Onih koje se oslanjaju na prepoznatljivu melodiju te kompaktnu aranžmansku strukturu. Na neki način bio je to izraz revolta prema dugogodišnjoj zoni komfora, ali i namjerna težnja ka preciznosti i urednosti. U osnovi, rekao sam sam sebi: "Ne možeš se vječno šlepati uz jazz."
Unatoč uvriježenom shvaćanju, improvizacija ipak nije potpuno nasumična stvar i organizirani kaos koji se primarno zasniva na sretnoj slučajnosti. Da bi se bilo uspješan improvizator, potrebno je poznavati i suvereno vladati sa što više koncepata glazbene teorije. Ta činjenica je pomalo ironična s obzirom da su kraljevi improvizacije najčešće upravo ljudi bez ikakve formalne naobrazbe čija muzikalnost izvire prvenstveno iz urođenog talenta.
Gledajući stvari iz te perspektive, moram se složiti sa mišlju kako je smisao za improvizaciju neraskidivo vezan uz talent. Dobro se sjećam svojih jazz početaka ranih devedesetih dok sam još bio klinac. Nakon što sam ovladao instrumentom kroz učenje sviranja poznatih melodija, spontano sam počeo improvizirati naučeno. Moram priznati da tada nisam znao previše o glazbenoj teoriji, barem ne na papiru. Nisam imao formalno glazbeno obrazovanje niti bilo kakvo mentorstvo. Učio sam potpuno sam, metodom pogrešaka i pogodaka.
Ne treba reći kako je to bilo vrlo teško u vrijeme prije Interneta. Istina, postojala je literatura, no ona koja mi je bila dostupna bila je uglavnom namijenjena onima sa klasičnom naobrazbom te rijetko usmjerena ka modernijim pravcima. Danas jednostavno otvorite YouTube i možete učas naučiti što god vas zanima (ako znate što uopće tražite i zašto). Glazbena teorija, tehnika sviranja, kako odsvirati neku pjesmu... sve je to udaljeno samo jedan klik. Postoje edukacijske snimke koje objašnjavaju kompleksne stvari tako da bi ih i trogodišnje dijete moglo shvatiti. Ponekad razmišljam koliko bi mi potencijalno bilo lakše te koliko bih brže i više napredovao da sam imao takve resurse na raspolaganju. Ipak, nikada ne bih zamijenio svoje skromne početke onima koje omogućuje tehnologija današnjice.
Dakle, improvizacija je nešto što ima određene zakonitosti i samim time se može donekle naučiti, slično kao i glazbena teorija. Mnogi se pritom oslanjanju na tzv. lickove - kratke glazbene fraze koje su razvili drugi glazbenici. Njihovim savladavanjem, improvizacija se uči kroz imitaciju te tako stvara vlastiti glazbeni vokabular. Osobno nisam išao tim putem već sam nastojao usvojiti stanovite teorijske koncepte te ih primijeniti tijekom improvizacije. Pritom sam često znao stvari u praksi prije nego u teoriji.
Nakon što sam tijekom posljednjih godina završio oko 150 skladbi koje imaju "glavu i rep", ponovno se sve više okrećem improvizaciji, no prvenstveno u potrazi za novim glazbenim idejama. Premda je improvizacija umjetnost sama po sebi i jedan vid kreativnosti, pjevne melodije su ipak ono što ostaje zauvijek. ;)