Prokrastinacija: suputnik svakog umjetnika
Prema definiciji, prokrastinacija je svojevoljno odlaganje nečega usprkos negativnim posljedicama koje iz toga mogu proizaći. Osobno se borim sa ovim problemom još od ranog djetinjstva, no u posljednje vrijeme pokušavam ga prihvatiti kao "dio igre". Iskreno, vjerujem da je prokrastinacija suputnik svakoga umjetnika, čemu svjedoči i poznata izreka: "umjetnost se ne može požurivati".
Ipak, čak i kada se bavite nečim kreativnim i ne podliježete pritom kakvim strogim rokovima, sklonost ka odgađaju može biti vrlo frustrirajuća. Postavlja se logično pitanje: što uopće dovodi do takvog stanja? Ironično, neki tvrde kako prokrastinacija i perfekcionizam idu ruku pod ruku. Istina, ponekad osjećam kako je bolje ni ne započinjati nešto ako nisam siguran hoću li isto uopće uspjeti završiti. Isto tako, često imam određena (visoka) očekivanja od sebe glede kvalitete onoga što stvaram. Iako savršenstvo možda ne postoji, percepcija prema tome se itekako razlikuje od osobe do osobe.
Moram priznati da se zbog odgađanja i inercije nerijetko osjećam nelagodno i loše. Uz gomilu problema i nepoznanica, vrlo je lako izgubiti fokus i motivaciju. S druge strane, nikada me nisu motivirale prisile, rokovi, kalendari, satovi i sl. To je ujedno jedan od razloga zašto pokušavam sklopiti kraj sa krajem kroz glazbu umjesto da radim kakav uobičajeni posao. Naravno, također radi iskonske ljubavi prema kreativnosti i umjetnosti.
Prokrastinacija često podrazumijeva distrakciju. Premda se nije lako riješiti onog osjećaja krivnje dok radite nešto drugo umjesto onoga što biste u tome trenutku trebali raditi, ponekad vas upravo distrakcija može vratiti na pravi put. Iz vlastitog iskustva mogu posvjedočiti kako sam često dobio kakvu dobru ideju ili ponovnu volju za radom nakon što sam se neko vrijeme zaokupio drugim ugodnim aktivnostima. Primjerice, čitanjem, gledanjem filma, slušanjem glazbe, boravkom u prirodi, bavljenjem sportom, ili čak kućanskim poslovima.
Naizgled se čini kako prokrastinacija pogađa prvenstveno nas koji živimo opuštenijim tempom i stilom života, no pretpostavljam kako je ona itekako raširena među onima sa uobičajenijom rutinom. Ako ništa drugo, mnogi prilično puno vremena provode na društvenim mrežama te u sličnim aktivnostima.
Umjetnost je samo naizgled rezultat kreativnog kaosa i sretnih slučajnosti. Za svaki kvalitetan rad potrebno je puno planiranja, organizacije i samodiscipline. Međutim, kada to postane prvenstveno nešto "što morate" umjesto onoga "što želite", umjetnost prestaje biti umjetnost. Stoga se umjetnici ne bi trebali osjećati loše zbog manje ili više čestog "dangubljenja". Upravo to je ono što nas i čini umjetnicima. ;)