GAS: Nije ono što mislite
Majka mi je zasigurno najveća podrška ali i čvrsti kritičar koji me često nastoji malo spustiti na zemlju kada zastranim. Premda je velika ljubiteljica i poznavatelj glazbe, nije pretjerano upućena u tehnikalije vezane uz glazbenu produkciju. Osobno, često mi je simpatično i osvježavajuće čuti mišljenje nekoga tko nije u tim vodama, čak i ako nema neko konkretno znanje o temi. Ponekad vas takve osobe mogu prosvijetliti i uputiti na pravi put upravo svojom iskrenošću i mudrošću.
Često razgovaram o glazbi sa majkom pa tako i o kupovini nove opreme. Ono oko čega se nikako ne uspijevamo složiti je softver. Većini laika je često teško opravdati kupovinu nečega što ne možete dotaknuti, ma koliko korisno ili nužno to ponekad bilo. Mama mi uvijek zna reći: opet trošiš novac na plin (eng. gas). Te sam riječi čuo mnogo prije no što sam se aktivnije uključio u razne online zajednice koje se bave kompozicijom i glazbenom produkcijom. I onda sam iznenada otkrio da se na istima često spominje upravo termin "GAS". Priznajem da me je to dulje vrijeme držalo u zabludi. Bio sam uvjeren da se doista radi o engleskoj riječi za plin u prenesenom značenju - simbolu nečega neopipljivog no ipak skupog. Pritom me je osobito zabavljala pomisao kako je moja mama nehotice prorekla istu stvar. No ispostavilo se je da "GAS" ima sasvim drugo značenje. To je zapravo kratica od Gear Accumulation Syndrome (eng. sindrom sakupljača opreme).
Doista, to je veliki problem današnjice, osobito za nas koji se bavimo aktivnostima što uključuju tehnologiju. Ista se neprekidno razvija neumoljivim korakom što nas uvijek barem podsvjesno potiče na kupovinu nečega novog i potencijalno boljeg. Istovremeno, pritom gomilamo stvari koje imamo od ranije i koje još uvijek mogu dobro poslužiti svrsi. Naravno, bilo bi logično pokušati riješiti se balasta uz profit. No prodati stare stvari za koje postoji pregršt razmjerno povoljnih novih alternativa, obično je nemoguća misija.
Još jedan razlog ovome problemu je i sama sklonost prema skupljanju. U svakome od nas čuči manji ili veći kolekcionar, ovisno o sredstvima kojima raspolažemo. Iako donekle mogu shvatiti strast koju osjećaju istinski kolekcionari, smatram da je to prije svega hir bogatih. Kad je riječ o glazbenoj opremi, nemam osobito dobro mišljenje o onima koji sve to kupuju prvenstveno zato što to mogu, a ne zato što im doista treba.
Kao osoba koja pokušava sklopiti kraj s krajem kroz glazbu, volim misliti da sam relativno dobro procijepljen protiv ovog sindroma. No nipošto nisam u potpunosti imun, čemu svjedoči svaka lista novih akvizicija u tekućoj godini, ma koliko ona ponekad bila simbolična. U posljednje vrijeme, kupovini novog ipak pribjegavam tek u krajnjoj instanci. No moram priznati da me na to često navodi i nada kako će mi novi komad opreme dati podstrek te motiv za daljnji rad i usavršavanje. No ni to ne bi trebao biti opravdani razlog za trošenje, pogotovu ako zapravo niste u poziciji da trošite. Iz istog razloga, inspiraciju sve češće pokušavam pronaći negdje drugdje.
Vremena su općenito iznimno teška. Kriza, inflacija, COVID, ratovi, klimatske promjene. Bilo bi logično barem pokušati suzdržati se od pribjegavanja konzumerizmu. Nažalost, Internet i društvene mreže potiču uspoređivanje sa određenim "idealima" te nastoje postići da se osjećamo loše ako se slučajno ne uklapamo u tu sliku. Osobno sam iznimno ponosan što nisam dio toga mehanizma, pa makar dijelom i silom prilika. Iako ponekad čeznem za stvarima koje mi naizgled još nedostaju, s vremenom sam naučio da je u većini slučajeva ipak riječ o luksuzu bez kojeg se može.