Umjetna inteligencija i umjetnost

U posljednje se vrijeme stalno govori o umjetnoj inteligenciji. Kao osoba odrasla uz ZX Spectrum i Commodore 64, još uvijek nisam u potpunosti siguran koji bih točno stav zauzeo prema UI. Sjećam se da sam kao dijete često maštao o stvarima koje su danas zahvaljujući napretku tehnologije ne samo moguće već i uobičajene. Npr. kako bi bilo zgodno imati letjelicu na daljinsko upravljanje te promatrati stvari iz zraka na zaslonu. Ili pak imati kompletni tonski studio u svojem domu. Ili računalo koje govori poput čovjeka. Međutim, kada je riječ o umjetnoj inteligenciji, za sada sam dosta skeptičan i ne pretjerano oduševljen. Primjera radi, još uvijek nisam isprobao ChatGPT ili nešto slično. S jedne strane, nisam osjećao objektivnu potrebu. S druge strane, moram priznati da me uvlačenje umjetne inteligencije u sve više područja dosta plaši. Moj prvi dojam bio bi: "potencijalno dobar sluga no i najgori mogući gospodar".

Ne bih previše ulazio u tehničke pojedinosti niti u sve pozitivne mogućnosti primjene umjetne inteligencije. Činjenica je da mogućnost da netko ili nešto radi umjesto vas uvijek zvuči privlačno. Osobito kada je riječ o dosadnim, zamornim ili opasnim zadacima. Ono što me najviše zanima je korištenje umjetne inteligencije u kreativne svrhe, prije svega u umjetnosti. Pretpostavljam da bi mnogi tradicionalisti i ljudi starog kova kategorički rekli da računala ipak nisu svemoćna i nikako ne mogu biti sposobna razmišljati poput ljudi. Osobito kada je riječ o osjećajima, osobnosti, intuiciji, kreativnom razmišljanju, a kamoli o talentu. Stvarima bez kojih nema istinske umjetnosti. Međutim neumoljivi razvitak tehnologije govori drukčije.

Pretpostavimo na trenutak da su računala doista sposobna stvarati umjetnost jednako poput ljudi ili će to biti u skoroj budućnosti. Kako bi se prema tome trebali odnositi umjetnici ili oni koji to nastoje postati? Oni koji doista osjećaju umjetnost možda će s gnušanjem odmah prekrižiti umjetnu inteligenciju. No neki će joj usprkos svemu ipak pružiti priliku te je pokušati prihvatiti kao još jedan kreativni alat. Jedan od pionira elektronske glazbe, Jean-Michel Jarre, oduvijek je bio veoma otvoren prema novim tehnologijama, još od svojih početaka početkom 70tih godina prošloga stoljeća. U nekoliko nedavnih intervjua, Jarre je s priličnim entuzijazmom i zanosom govorio o suvremenoj glazbenoj tehnologiji, uključujući i umjetnu inteligenciju.

Iako aktivno koristim računala i tehniku u svojem glazbenom radu, vjerojatno ipak ne bih posegnuo za umjetnom inteligencijom, osobito kada je riječ o kreativnim procesima poput skladanja ili aranžiranja. To mi se ipak uvelike doima poput varanja. Doduše, pitanje što je umjetnost je ionako danas već dovoljno zamagljeno. Npr. na Internetu možete kupiti pakete već gotovih glazbenih sekvenci i potom stvarati glazbu njihovim slaganjem. Pri tome ne morate odsvirati, otpjevati ili snimiti ijednu notu. Je li to također umjetnost? Možda. No pokušajte usporediti skulpturu sa građenjem modela od lego kocki... Korištenje umjetne inteligencije ide korak dalje. Upišete što želite "stvoriti", dodajte željene parametre i stisnite "Enter". Nakon toga jednostavno možete potpisati svoje ime.

U svakom slučaju, umjetna inteligencija donosi mnoge zanimljive mogućnosti ali i puno mogućnosti zloporabe kao uostalom i svaki drugi oblik tehnologije. Na nama ostaje da je nastojimo rabiti i razvijati odgovorno. Nedavno sam pročitao kako je jedan poznati fizičar izjavio da strahuje od daljeg razvitka umjetne inteligencije, osobito bez vrlo strogog nadzora i čvrstih ograničenja. Ne budemo li dovoljno oprezni i skeptični prema svemu tome, mogao bi nam se dogoditi scenarij koji je James Cameron sada već davnih dana prikazao u legendarnom "Terminatoru".