Dva kruga i kvadrat
Nikada nisam pretjerano držao do kritičara, bilo onih službenih ili pak neslužbenih. Nažalost, društvo u kojem živimo je prepuno onih koji vole nametati svoje mišljenje o nekome ili nečemu, bez obzira na vlastito znanje, iskustvo, ili stručnost. Tome je naravno kumovao Internet i društvene mreže. Naposlijetku, uvijek je lakše kritizirati nekoga drugoga nego samoga sebe. Moja je praujna običavala reći: "Ajte vi". U prijevodu: "Pokušajte vi bolje". Sve se češće pozivam na ovu izjavu.
Bavljenje umjetnošću i kreativnim radom često je ispunjeno bolom i frustracijama. Negdje sam pročitao zanimljivu misao koju ću pokušati parafrazirati. Kaže: "Dok se većina ljudi tijekom života uspinje uz niže ili više ljestve, umjetnici se pokušavaju uspeti uz golu stijenu bez užeta". Drugim riječima, dovoljno je teško samo po sebi i iznimno je lako izgubiti samopouzdanje. Ovome često negativno pridonosi i nečije mišljenje. Neki će reći da kritike nisu nužno loše i načelno su u pravu. Ipak, iz vlastitog iskustva mogu potvrditi da sve uvijek treba uzimati cum grano salis. Iza negativnog mišljenja se nerijetko skrivaju zloba, zavist, ili arogancija.
Poznata izreka kaže da se o ukusima ne raspravlja. Svatko ima pravo graditi vlastiti ukus, pa čak i loš ukus. Iako su se tijekom povijesti razvili svojevrsni standardi koji "određuju" što je dobro i kvalitetno, poimanje umjetnosti je ipak uvelike subjektivna stvar. Često se je pritom teško suzdržati od nametanja vlastitog ukusa i mišljenja a da pritom ne zapnete u mreži licemjerja. Jednako se je teško izolirati od mišljenja drugih, koliko god bili sigurni u sebe i u vlastite kvalitete.
Nikada nisam shvaćao koncept profesionalnog kritičara, gledano sa stajališta ljubitelja umjetnosti te osobe koja se i sama bavi umjetnošću. Teško mi je progutati činjenicu da je netko plaćen za to da bi uzdrmavao a potencijalno i rušio nečije snove. Pojedini kritičari mogu imati bezbroj diploma, gomilu iskustva, ugled itd, no u pravilu nisu umjetnici sami po sebi. Prema tome ne mogu znati niti adekvatno prosuditi koliko je truda, odricanja te ljubavi netko uložio u vlastiti kreativni rad.
Moj je pokojni djed bio talentirani i strastveni slikar. Iza sebe je ostavio više stotina radova, prije svega pejzaža i mrtvih priroda. Premda nije bio akademski slikar, imao je više samostalnih izložbi a jedan od njegovih radova je čak bio uključen u darove namijenjene Titu. Gotovo svatko je odmah zamijetio njegove slike dolaskom u naše obiteljske kuće, u kojima se danas nalazi većina njih. No da ih je stjecajem okolnosti vidio nekakav priznati stručnjak, vjerojatno bi ih proglasio bezvrijednima. Taj bi isti sliku na kojoj se nalaze dva kruga i kvadrat predstavio kao "epohalno djelo", pogotovu ako iza nje stoji nekakva poznata faca iz umjetničkih krugova. Shvaćate što pokušavam reći.
Svijet umjetnosti je nažalost prožet elitizmom i snobizmom. Osobno, nikada nisam i neću dopustiti da me loše kritike poljuljaju u vlastitoj percepciji kada je riječ o glazbi, filmu, i općenito umjetnosti. Pouzdajem se isključivo u vlastiti ukus te znanje koje marljivo gradim još od malih nogu. Ne povodim se za trendovima i mišljenjima mase, za razliku od većine ljudi koje znam. Isto tako, ne vjerujem da je nešto što je iznimno popularno nužno i doista kvalitetno te vrijedno pažnje.
Međutim, smatram da svatko ima sposobnost osjetiti ljubav koju je pojedni umjetnik prenio u svoje djelo, ako je takva ljubav postojala. Stoga umjetnost uvijek treba nastojati doživljavati na svoj način, bez posrednika.