Besplatnomanija

Poznata izreka kaže: ništa nije uistinu besplatno. Uvijek negdje postoji kvaka. Usprkos tome, besplatni software za glazbenu produkciju u posljednjih nekoliko godina doživaljava pravu renesansu. Danas uistinu ima pregršt besplatnih naslova koji su toliko kvalitetni da u mnogim slučajevima možete proći bez kupovine razvikanih i vrlo skupih rješenja. Za mene osobno, besplatni software je već dulje vrijeme glavni a i jedini način proširenja zbirke programskih alata koju sam strpljivo gradio dugi niz godina, često uz financijske poteškoće.

Ovaj put neću ulaziti u motive razvijatelja da potpuno besplatno ponude nešto što bi inače mogli itekako dobro naplatiti. Umjesto toga, dotaknuti ću se jednog velikog problema koji često pogađa nas koji koristimo tehnologiju u kreativnom radu. Riječ je o sindromu zvanom GAS što dolazi od Gear Accumulation Syndrome ili Sindrom Sakupljača Opreme. Ovaj je problem jednako moguće susreti kada je riječ o opipljivim stvarima kao i onima virtualnima. U oba je slučaja potencijalno vrlo opasan, kako po pitanju financija tako i frustracija.

Budući da uvijek raspolažem dosta ograničenim budžetom kad je riječ o kupovini nove opreme, volim misliti da sam prilično imun po ovom pitanju. Međutim, međutim pogledam li malo po svojem studiju, osobito pratećim prostorijama, nailazim na pregšt stvari koje većinom skupljaju prašinu. Iste sam svojedobno kupio iz različitih pobuda, misleći da ću ih redovito koristiti ili jednom trebati pa ih stoga nije loše imati na raspolaganju. No prije svega, iza svake kupovine uvijek je stajala nada za novim naletom inspiracije koju će to potencijalno donijeti.

Danas, naravno, razmišljam prilično drukčije, osobito kada je riječ o softveru. Isti se veoma lako može nagomilati do te mjere da tolika mogućnost izbora postaje prava kreativna noćna mora. Ovo još više dolazi do izražaja upravo zbog goleme količine besplatnih naslova koji se neprekidno pojavljuju. Budući da se kvaliteta istih značajno povećala u posljednje vrijeme, teško je odoljeti iskušenju da ih isprobate. No uvijek se prvo treba zapitati da li vam je to uopće potrebno te se pritom dobro prisjetiti svega s čime već raspolažete.

Već sam dugo vremena korisnik paketa “Komplete” tvrtke Native Instruments. Ovaj industrijski standard jedan je od temelja moje programske opreme. Ipak, usprkos kvaliteti i tradiciji, ni ovaj paket nije “savršen”. Ne toliko u tehničkom smislu koliko u manjoj ili većoj primjerenosti za glazbene stilove kojima se bavim. Stoga sam s vremenom ulagao dosta novca u Kontakt biblioteke raznih izdavača, no u posljednje vrijeme, “rupe” na koje nailazim krpam gotovo isključivo putem besplatnih naslova. Ovo, međutim, nerijetko dovodi do gomilanja te stvaranja dilema o tome što odabrati i koristiti u pojedinom slučaju. To može značajno usporiti ili omesti kreativni proces.

Svi smo mi u osnovi djeca koja se barem isprva vesele svakoj novoj igrački koju vide ili dobiju te jedva čekaju da je isprobaju. Upravo tako se i sam osjećam kad god saznam za neki obećavajući besplatni virtualni instrument. Mnogi od njih trajno su ostali dio moje kolekcije. Premda je teško zadržati disciplinu, negdje treba postojati mjera. Tako da sam pritom vrlo selektivan te nemilosrdno brišem sve za što zaključim da mi vjerojatno nije potrebno ili pak ne zadovoljava određene kriterije. Ipak, nema nikakve sumnje. Danas većinu potrebnog sofvera za kvalitetan rad doista možete dobiti potpuno badava. No nikada ne treba pretjeravati te biti hrčak.