Uspjeh bez uobraženosti

Kao aktivni član nekoliko Internet zajednica posvećenih skladanju i glazbenoj produkciji, često sudjelujem u zanimljivim a ponekad i pomalo kontroverznim raspravama. Jedna od takvih nedavno se pojavila na VI-Control.net forumu pod nazivom: "Koliko je uspješnih ljudi iz svijeta glazbe koji su ujedno elitisti i snobovi?". Pokretač rasprave tvrdi kako osobno nikada nije susreo ljude iz gore opisane situacije te da su, štoviše, osobine poput arogancije, bahatosti, elitizma, samodopadnosti, prepotencije te snobizma u pravilu rezervirane za one koji nisu uspješni. Svatko ima pravo na svoje mišljenje i razmišljanje, no meni se ova tvrdnja čini potpuno nelogičnom i nerealnom. Ne mogu reći da sam do sada bio u prilici osobno upoznati veliki broj poznatih i uspješnih ljudi, no sasvim dovoljno da se uvjerim kako stvari nisu baš onakve kao što spomenuta rasprava pokušava dokazati. Upravo suprotno. Premda nastojim ne podlijegati stereotipima, u ovom ću slučaju rado učiniti iznimku. Napokon, koliko je ljudi kojima hvala i slava nije barem malo udarila u glavu?

Promatrajući ljude u glazbi i općenito umjetnosti, primjećujem tri zamišljene kategorije istih, razvrstane prema "uspješnosti" osoba koje ih sačinjavaju te izglednosti da upravo radi toga budu pune sebe. Primjećujete da riječ "uspjeh" često stavljam pod navodnike; to je stoga što smatram kako je to relativan pojam koji se razlikuje ovisno od pojedine osobe i situacije. No činjenica je da većina ljudi uspjehom smatra biti "bogat i slavan". Krenimo dakle redom:

"Umjetnici"

U ovu bih skupinu ubrojio sve one koji su svoj cijeli život i postojanje posvetili glazbi i umjetnosti, no nikada nisu imali sreće da zbog toga istovremeno budu adekvatno priznati i cijenjeni u društvu. Nažalost, povijest je prepuna neshvaćenih umjetnika čija je veličina prepoznata tek daleko iza njihove smrti. Smatram da kod ovih ljudi postoji najmanji rizik od spomenutih negativnih osobina, te da su oni po samoj svojoj prirodi najskromniji te najponizniji. Ironično, vjerojatno je upravo ta dobra narav jedan od razloga njihova "neuspjeha" u društvu koje, kako se barem čini, nerijetko daleko više cijeni one koji su sušta suprotnost: agresivni, beskompromisni i bahati.

"Profesionalci"

Ovdje bih ubrojio sve one koji su natprosječno dobri u onome čime se bave, ali za razliku od gore navedenih imaju sreću biti priznati i cijenjeni u društvu, a također su posljedično "bogati i slavni". Međutim, neki od njih istodobno ostaju čvrsto na zemlji neopijeni vlastitim uspjehom, zadržavajući stav: "samo radim ono što radim i trudim se u tome biti što bolji". No uvijek ima izuzetaka. I u ovoj skupini zasigurno ima nebrojeno mnogo onih sklonih elitizmu koji proizlazi ne samo iz njihove uspješnosti već i iz pripadnosti određenim, često zatvorenim krugovima.

"Zvijezde"

Napokon, imamo "zvijezde" - ljude koji nisu samo "bogati i slavni" te općepriznati u drušvu već i stalnoprisutni u javnom životu i medijima. Čvrsto vjerujem kako je ova skupina ujedno i najkrcatija elitistima i snobovima koji se po svemu trude biti ili barem izgledati svemirima daleko od običnih smrtnika. Ponavljam, ne treba se predavati stereotipima, no bojim se da u ovom opisu ima prilično puno istine.