Samoizolacija kao način života
COVID-19. Čak i samo ime zvuči zlokobno, kao nešto iz distopijskog ZF filma katastrofe. Nažalost, itekako je stvarno kao i njegove posljedice. Ova suvremena pošast do sada je odnijela tisuće života, ugrozila i narušila zdravlje nebrojenih i stavila cijeli svijet na čekanje. Premda živimo u vremenu kada čovječanstvo nikada nije bilo agresivnije u svojem nastojanju da sve što nas okružuje podvrgne svojoj volji, usprkos golemom napretku znanosti i tehnologije i dalje smo nemoćni pred silama prirode, čak i onima koje ne možemo promatrati golim okom. Svatko bi trebao zastati barem na trenutak i razmisliti o tome sa iskrenim osjećanjem poniznosti.
COVID-19 je cijeli planet dotakao u nekom smislu. Nema izuzetaka, granica niti bilo kakvih podjela. Iako se svijet uvijek doima neobično ujedinjenim tijekom sličnih kriza, svaka se nacija kao i svaki pojedinac bori na svoj vlastiti način. Naprimjer, u Hrvatskoj su od samoga početka uvedene i provode se vrlo stroge mjere i ograničenja. Dok su pozitivni rezultati istih opipljivi promatrajući razmjerno umjeren razvitak krize, ima mnogo onih koji smatraju da situacija nije toliko ozbiljna kao što se čini te da su pritom lišeni svojih osnovnih prava. Neki čak idu tako daleko da iz čistog prkosa ignoriraju brojke, upozorenja i preporuke.
Dok se većina ljudi teško nosi sa situacijom i s mukom prihvaća društvenu distancu, za neke, uključujući i mene, samoizolacija je uobičajeni i odabrani način života. Svatko sa istinskom strasti prema kreativnom radu zna da to neminovno podrazumijeva samoću. Osobito ako nemate sreću biti okruženi onima koji shvaćaju tu potrebu za slobodom, mirom i ponešto sporim korakom života. Čini se da velika većina preferira upravo suprotno.
Osobno, nikada nisam želio neki uobičajeni posao koji će mi oduzeti većinu vremena. Mrzim stres i užurbanost. Nisam od onih koji cijeli život jure za novcem, karijerom i slavom. Nikada nisam volio buku i gužvu. Lako mogu bez sjedenja u kafićima i slušanja ispraznih razgovora ili cijelonoćnog znojenja u noćnim klubovima. Uvijek bih bez razmišljanja izabrao svoju kreativnu samoću umjesto svega toga. Stoga se naizgled čini kako sam više no dorastao prihvaćanju ove trenutne nužnosti za društvenim distanciranjem.
No kao i svi, ja sam također žrtva COVID-19 na vlastiti način. Prije svega, imam nekoliko članova obitelji koji su posebno ugroženi zbog svoje dobi ili zdravstvenog stanja. Također, već niz godina moj je glavni izvor prihoda nastupanje na različitim gažama. Kao što možete zamisliti, ovogodišnja sezona je pod velikim upitnikom. Međutim, uvijek mogu pronaći utjehu u svojem kreativnom radu, provođenju vremena sa obitelji i kućnim ljubimcima, ili jednostavno uživajući u dobroj knjizi ili filmu.
Koliko god je ova nepogoda unazadila svijet, u svakom zlu, teškoći i borbi krije se barem klica nečega dobrog. Možda će nas ovo iskustvo sve navesti na razmišljanje je li napokon došlo vrijeme da barem malo usporimo. Da više od uobičajenog cijenimo jedni druge i svijet što nas okružuje.