Zašto instrumentalna glazba?
Ovo mi pitanje obično postavljaju drugi, no ponekad se i sam zapitam. Zašto nisam odabrao neki uobičajeniji glazbeni pravac, po mogućnosti daleko popularniji i unosniji? Filozofski rečeno, instrumentalna je glazba odabrala mene a ne obratno.
Za mene osobno, instrumentalna glazba spada u sam vrhunac umjetnosti. Glazba koja nadilazi sve granice i barijere, koja govori istinu svakome tko je voljan slušati bez obzira na jezična, etnička, duhovna, politička i druga opredjeljenja. Poput slike, fotografije, ili pak osnovnih znanstvenih načela, instrumentalna glazba ne treba prijevod ili dodatno objašnjenje. Sve je to već sadržano u samoj glazbi.
Uza sve rečeno, postavlja se logično pitanje zašto instrumentalna glazba nije jednako popularna kao vokalno-instrumentalna i vokalna glazba. Prije svega, u pitanju su riječi. Ljudima trebaju riječi u kojima će se pronaći. Upravo stoga, tekstovi popularne glazbe najčešće govore o svakodnevnim a ponekad i trivijalnim stvarima. Naravno da to nije strogo pravilo; u vokalno-instrumentalnoj glazbi itekako ima i tekstova pjesničke kvalitete. No žalosna je činjenica da većina ni ne pokušava napustiti svakodnevicu putem glazbe i umjetnosti, barem privremeno. Umjesto toga, najčešće ih privuku vulgarnost i kič.
Užurbano vrijeme u kojem nažalost živimo, prožeto brzom i besmislenom zabavom, količinom dostupnog sadržaja, i kratkotrajnom ljudskom pažnjom također ne ide u prilog instrumentalnoj glazbi. Usporedio bih to sa odnosom prema hrani. Zamislite ljude koji istinski znaju cijeniti kvalitetan obrok. Oni će pokušati uživati u svakome zalogaju ne štedeći pritom vrijeme. Oni kojima je jedini cilj obaviti što se mora, jedva će pronaći par slobodnih trenutaka da progutaju kakav fast food.
Slična je situacija sa glazbom. Instrumentalna glazba se u pravilu ne sluša usputno i na brzinu. Na taj je način nikada nećete istinski doživjeti. No to ne znači da je instrumentalna glazba općenito teška za slušanje i shvaćanje. U većini slučajeva, dovoljni su tek dobra volja i strpljenje.
Premda sam se posvetio instrumentalnoj glazbi te najveće zadovoljstvo pronalazim u njezinom stvaranju kao i slušanju, to ne znači da sam potpuno zatvoren prema vokalno-instrumentalnim pravcima. Štoviše, moj dosadašnji glazbeni put bio je prilično vezan uz njih. Svoje prve glazbene korake činio sam uz glazbu ABBA-e, pronalazio se u stihovima Dire Straitsa i Simona & Garfunkela, a pop glazba iz 80-tih me gotovo uvijek može oraspoložiti. Kao izvođač, prošao sam kroz prilično šaroliki repertoar uključujući i glazbu koja je vrlo daleko od onoga što mi je inače blisko.
Za sada nisam osjetio poriv i potrebu za izražavanjem putem riječi, barem ne u glazbenom smislu. Umjesto toga, pričam priču i slikam sliku putem zvuka. No slušatelj ne mora nužno dijeliti moju izvornu viziju. Za razliku od glazbe sa riječima, instrumentalna glazba nudi veću slobodu pri interpretaciji - nije već unaprijed određena po tome pitanju.
Instrumentalna glazba, osobito u današnje vrijeme, najčešće je tek u službi neke druge umjetnosti, prije svega filmske. Kao što sam napisao u ranijem tekstu, kvalitetna glazba može film učiniti nezaboravnim, čak i ako to on sam po sebi ne zaslužuje. Ipak, najuzvišeniji oblik instrumentalne glazbe ostaje ona koja je samoj sebi svrha.