Oni koje slušam... #4
Klavir je moj primarni instrument te onaj na kojemu se najbolje mogu izraziti. Ipak, ako me netko upita koji je instrument obilježio glazbu 20. stoljeća, vjerojatno bih bez previše razmišljanja odgovorio: sintesajzer. Ovaj je izum iz temelja promijenio načine i mogućnosti stvaranja glazbe uz pomicanje te brisanje mnogih granica. Kao entuzijast sintesajzera još od ranog djetinjstva, često me ljuti neznanje i neupućenost brojnih laika kada je riječ o ovom instrumentu. Ako im kažete da svirate sintesajzer, ljudi još i danas imaju običaj ravnodušno slijegati ramenima. Mnogi su pritom u zabludi da su sintesajzeri neka vrsta “prevare”; instrumenti koji se većinom “sami sviraju”. Ništa nije dalje od istine. Kako biste bili kvalitetan izvođač i skladatelj koji koristi sintesajzere, morate istovremeno biti umjetnik, ali na neki način i znanstvenik.
Dugo je vladala predrasuda kako se glazba stvorena pomoću sintesajzera ne može uspoređivati sa onom stvorenom pomuću akustičnih glazbala, pogotovu što se tiče njezine emocionalne komponente. Taj su mit davno pokopali velikani sintesajzera, Vangelis i Kitaro. No tu su i druga imena koja su proslavila ovaj instrument na svoje prepoznatljive načine. Jedno od njih jest svakako Jean-Michel Jarre.
Ovaj francuski umjetnik i inovator, živući je dokaz o tome kako jabuka ne pada daleko od stabla. Naime, njegov je otac Maurice Jarre, proslavljeni filmski skladatelj koji je vjerojatno najpoznatiji po glazbi iz epskih filmova šezdesetih godina “Lawrence od Arabije” te “Dr. Živago”. Mlađi je Jarre izvorno krenuo akademskim stopama, no kasnih je šezdesetih otkrio svijet sintesajzera i drugih elektroničkih glazbenih instrumenata i više nije bilo povratka…
Njegova najvažnija djela su albumi “Oxygene” i “Exquinoxe”, oba snimljena sedamdesetih godina u improviziranom studiju smještenog u kuhinji malenog stana u Parizu. Ova je glazba proslavila Jarrea diljem svijeta te postavila zasade njegovog budućeg rada koji seže sve do današnjih dana.
Ono po čemu se Jarre značajno razlikuje od drugih predstavnika elektroničke glazbe iz istog perioda (primjerice Tangerine Dream), jest naglasak na jednostavnim i prepoznatljivim melodijama, temama i ritmovima. Ovo u kombinaciji sa tehnologijom stvara neodoljivi spoj koji je zvuk sintesajzera uspio približiti širokoj publici. Za razliku od Vangelisa i Kitara, koji sintesajzere koriste u kombinaciji sa akustičnim i električnim instrumentima, Jarre u svojem radu koristi gotovo isključivo sintesajzere te srodne instrumente.
Svaki dosadašnji Jarreov album pratio je razvitak ovih instrumenata te ujedno demonstrirao njihovu moć i potencijal. Ranih osamdesetih godina objavio je album “Zoolook”. Ovaj je uradak po mnogočemu bio ispred svojeg vremena te je predstavio mogućmosti korištenja zvučnih uzoraka u stvaranju glazbe; tehnologije koja je tada još uvijek bila u razmjernom začetku.
Kako su odmicale godine i desetljeća, Jarre je nastavio eksperimentirati sa novom tehnologijom koja se u međuvremenu pojavljivala iako je nastojao ostati vjeran svojem prepoznatljivom zvuku. Povremeno je zakoračivao u ponešto drukčije glazbene pravce te je početkom 2000. godina objavio nekoliko zanimljivih radova iz domene ambijentalne glazbe. Međutim u kasnijem razdoblju, duh vremena i tehnologije ga je ipak često znao nadmudriti i nadvladati, što je rezultiralo glazbom koja zvuči prilično slično nebrojenim glazbenim producentima današnjeg vremena. Jarre je oduvijek slijedio tehnološke trendove, pa je čak sa određenim entuzijazmom govorio i o primjeni umjetne inteligencije na području glazbe i umjetnosti, što je veoma neobično i neočekivano za jednog od predstavnika stare škole.
Svima onima koji se žele dobro upoznati sa Jarreovim radom, toplo bih preporučio kompilaciju pod naslovom “Images: The Best of Jean-Michel Jarre”. Ovdje se nalazi prilično dobar presjek glazbe nastale između 1976. i 2000. godine. Od kasnijih radova, istaknuo bih njegov milenijski uradak simbolično nazvan “Metamorphoses”. Iako on po mnogočemu odstupa od Jarreova prepoznatljivog stila, ovo je vrlo zanimljiv i maštovit spoj elektronike i etno zvuka.
Jarre je poznat kao humanitarac koji veoma ozbiljno shvaća probleme današnjeg svijeta kao što su klimatske promjene, globalno zagrijavanje, nestanak šuma, nedostatak pitke vode, čemu je posvetio svoje brojne nastupe diljem svijeta. Njegove koncerte uvijek prate atraktivni vizualni elementi te blještavilo. Ipak, njegova najvrijednija ostavština ostati će radovi iz davno prošlih i po mnogočemu ljepših vremena.