Ostati ili otići
Glazbom se bavim još od ranog djetinjstva, no stjecajem okolnosti nikada nisam bio okružen ljudima iz svijeta glazbe. Nisam rođen u obitelji glazbenika niti se ijedna meni doista bliska osoba bavi glazbom, barem ne ozbiljno i profesionalno. Grad u kojem sam "zaglavio" radi obiteljskih, financijskih i drugih osobnih razloga nema osobito raznovrsnu glazbenu scenu, pogotovu kada je riječ o mojem glavnom interesu - instrumentalnoj glazbi.
Ipak, posljednjih desetak i više godina, nekako sam uspijevao sklopiti kraj s krajem isključivo putem raznih aktivnosti vezanih uz glazbu. Naravno da je to podrazumjevalo brojne kompromise. Život umjetnika ispunjen je kompromisima iako tako možda ne izgleda na prvi pogled. Neke sam bio spreman objeručke prihvatiti a druge ne. Neke dobre prilike bio sam primoran odbaciti zbog raznih razloga. U svakom slučaju, nikada nisam imao previše izbora na raspolaganju.
Bilo kako bilo, uputiti se iz vlastitog doma u nepoznato nije nimalo lako i zahtijeva golemu hrabrost kao i sigurnost u sebe. Nažalost, po prirodi nisam osobito hrabar i sklon rizicima iako sam itekako svjestan svojih kvaliteta. Sigurnost u sebe velikim dijelom ovisi i o drugima, tj. o tome koliko vas prihvaćaju takvima kakvi jeste. Ako općenito nemate takvo iskustvo s ljudima, ne može se očekivati da se osjećate spremnima da "osvojite svijet".
Premda živimo u vremenu "nepostojećih granica" te opće povezanosti, i dalje postoje brojni primjeri onih koji su "uspjeli" tek nakon što su se otisnuli daleko od doma, napustivši pritom sve što imaju i poznaju. Mnogi su to izvorno učinili iz čiste nužde, no ima i onih koji su istinski bili u uvjerenju kako ih tamo negdje doista čeka bolja sreća. Brojni su se pritom razočarani vratili podvijena repa premda neki to jednostavno ne žele priznati. Barem ne otvoreno.
Primjerice, jedan je moj susjed prije dosta vremena otišao u inozemstvo. Nakon par godina, počeo se vraćati kući sa vidljivim rezultatima. Dobrim automobilom, zgodnom ženskom, i naravno, novcem. "Jadnici" koji su ostali ovdje govorili su: "Evo, i ovaj je vani uspio." No nitko pritom nije komentirao činjenicu da susjed cijele dane provodi na koljenima radeći mukotrpan fizički posao koji će ga dugoročno sigurno koštati zdravlja.
Ono što jest sigurno je da ste tamo vani zauvijek stranac. Koliko god bili dobri u nečemu, uvijek ćete biti više-manje tako tretirani ili ćete se barem tako osjećati. Osobito je teško ako pritom nemate uz sebe obitelj ili bliske osobe. Kod kuće ipak imate prednost domaćeg terena te ljude od kojih znate što možete očekivati, kao i one na koje uvijek možete računati.
Oni rijetki kojima je doista pošlo za rukom da negdje drugdje steknu baš sve što kod kuće nisu imali, često znaju bahato reći kako oni koji nikada nisu bili spremni na taj korak ni ne zaslužuju uspjeh. Koješta. Svatko zaslužuje uspjeh i sreću u svojim okvirima. Barem bi tako trebalo biti.