Jesu li virtualni instrumenti i zvučne biblioteke preskupi?
Na Internetu se u zainteresiranim krugovima vode beskrajne rasprave o tome jesu li virtualni instrumenti preskupi za ono što nude te je li njihova ponekad prilično visoka cijena opravdana. U ovo su najčešće uključeni korisnici, bilo da je riječ o profesionalcima ili amaterima, kao i razvijatelji. Ove su polemike obično vrlo naporne a često i smiješne. Uz sve iznesene argumente, nikada nema "pobjednika" niti konačnog odgovora na vječno pitanje.
Činjenica koju mnogi uzimaju zdravo za gotovo jest da razvoj kvalitetnih virtualnih instrumenata iziskuje značajne resurse, vrijeme te vještine i znanja. Za početak, trebate doći do iskusnih glazbenika koji će odsvirati svaki potencijani ton na datom instrumentu, koristeći sve tehnike i načine sviranja. Nadalje, sama glazbala koja se snimaju najčešće su ona sa pedigreom, bilo da je riječ o cijeni, kvaliteti ili dostupnosti. Kad smo već kod snimanja, u produkciji zvučnih biblioteka se nerijetko koristi vrhunska oprema, počevši od mikrofona, mikseta, alata za obradu zvuka pa sve do samih medija. Ovdje ponekad susrećemo i ostavštinu prošlosti, poput primjerice magnetofona ili opremu temeljenu na elektronskim cijevima. Ne treba zanemariti niti prostor. Materijal za mnoge virtualne instrumente snimljen je u proslavljenim studijskim prostorima diljem svijeta. Sve navedeno, dakako, potencijalno podiže cijenu konačnog proizvoda, osobito ako se radi o snimanju većeg ansambla ili pak cijelog orkestra.
Završna faza izrade virtualnih instrumenata je objedinjavanje svega u konačan proizvod u digitalnom obliku, što uključuje programiranje, skriptiranje, te razvoj korisničkog sučelja.
Razvoj virtualnih instrumenata međutim nije rezerviran samo za velike studije. Zahvaljujući širokoj dostupnosti opreme za snimanje u današnje vrijeme, postoji mnoštvo malih razvijatelja koji nude kvalitetne proizvode po prihvatljivim cijenama. Njihovi se uratci ponekad mogu mjeriti i sa onima koji potječu od daleko zvučnijih imena. Tu je i scena potpuno besplatnih virtualnih instrumenata te zvučnih biblioteka koja je danas iznimno jaka. Za većinu "svakodnevnih zvukova" doslovce ne morate potrošiti ni pare; lako je moguće pronaći dovoljno kvalitetnu besplatnu alternativu.
Upravo stoga me često ljuti elitizam i snobizam kojima odišu krugovi korisnika virtualnih instrumenata. Neki od njih s laganim podsmijehom gledaju na povoljna i besplatna rješenja govoreći kako pomoću njih nije moguće postići kvalitetne rezultate. Profesionalci tvrde da su im skupe i aktualne biblioteke nužne za rad dok se dobro stojeći amateri bahate kupovinom novih igračaka vođeni sindromom hrčka (GAS) ili strahom od propuštanja dobre prilike (FOMO). Čak i uz dobre popuste, ovdje se radi o značajnim troškovima, osobito ako pokušavate pratiti trendove.
Kad smo kod toga, postavlja se pitanje da li virtualni instrumenti s vremenom zastarijevaju. Ovisi. Iako tehnologija uvijek ide dalje, pogotovu kada je riječ o softveru, ovo je ipak specifično područje. Osobno smatram da kvalitetno snimljen materijal koji se koristi u zvučnim bibliotekama može nadživjeti zub vremena, iako su noviji proizvodi često superiorniji glede programiranja i svirljivosti.
Mislim da je puno zahvalnije govoriti o opravdanosti ulaganja nego visine cijene kada je riječ o virtualnim instrumentima. Ako imate sreće da možete dovoljno naplatiti vlastiti kreativni rad, onda ulaganje u skupi softver ima smisla, naravno u granicama razumnog. Međutim, takvih je prilika u stvarnosti zapravo vrlo malo, stoga okretanje povoljnim ili čak besplatnim alternativama nije nikakva sramota. Dapače. Štoviše, proslavljeni su glazbenici i skladatelji godinama stvarali prekrasnu glazbu korištenjem daleko inferiornijih tehničkih sredstava od onih koja su danas široko dostupna, često i bez ikakve naknade. Drugim riječima, stvar je prije svega u glazbi i kreativnosti negoli u alatima. Barem bi tako trebalo biti.