"Uticaj rođaka na moj životni put"
Naslov je to jedne od ranih pjesama pokojnoga Đorđa Balaševića. Njegov prvi album, "Mojoj mami mesto maturske slike u izlogu", izašao je upravo godine u kojoj sam se rodio i rado se je slušao u našoj kući. Često se pronalazim u Balaševićevim stihovima a neki kao da su pisani posebno za mene.
Gledajući unatrag, zapitam se koliko je zapravo utjecaja imala moja obitelj i rodbina na ovaj, često hazarderski put na koji sam se odlučio. Naravno, kao što je to slučaj kod svake osobe, i na mene je znatno utjecala okolina koja me je okruživala. No istodobno moram reći da su glazba i umjetnost ipak velikim dijelom moj svjesni odabir. Većina bi vjerojatno pomislila da je svojedobno bila riječ tek o djetinjem hiru. No čim sam počeo spontano otkrivati glazbu, znao sam da će ona biti moj životni poziv, bez obzira na sve.
Inače, nisam rođen u glazbeničkoj obitelji tako da u mojem slučaju nema govora o nekakvom naslijeđu. Iako nisam bio ciljano usmjeravan prema glazbi, čak naprotiv, sve su okolnosti nekako vodile prema tome. Kao dijete, bio sam pod posebnim utjecajem svoje majke ali i pokojnih djeda i bake koji su tih formativnih godina bili neizostavni dio naše obitelji. Tu je došlo do međudjelovanja različitih struja. Majka, iako svjesna mojeg talenta i potencijala, nije me htjela prisiljavati na formalno glazbeno obrazovanje te dodatno opterećivati. Djed i baka, oboje prosvjetni djelatnici, smatrali su da bi ipak bilo bolje da se okrenem prema nečemu "konkretnom".
Još od djetinjstva, nikad se nisam mogao zamisliti kako radim nekakav uobičajeni posao. Ne samo da sam uvijek naginjao mašti i kreativnosti, sloboda i slobodno vrijeme su mi bili od ključne važnosti. Stoga sam se, osim u glazbi i umjetnosti, jedino donekle vidio u prosvjetnim vodama. Od istih su me, međutim, vrlo rano počeli odgurivati djed i baka, smatrajući iz vlastita iskustva da je ovaj poziv često podcijenjen te potplaćen. S druge strane, moja je majka bila obiteljski liječnik punih četrdeset godina. Usprkos tome, niti mlađa sestra niti ja jednostavno nismo nikada krenuli tim stopama.
S obzirom na sve, nakon mature u općoj gimnaziji našao sam se u prilično nezavidnoj situaciji. Jednostavno nisam znao kuda dalje. Smatrao da je visoko obrazovanje prije svega stvar osobne satisfakcije te nisam htio razočarati obitelj. Počeo sam razmišljati o tome što ću upisati. Glavni kriterij pri tome je bio da to bude nešto što će me minimalno odvratiti od glazbe i neće mi predstavljati preveliko opterećenje. Potpuno ironično, naposlijetku sam upisao te završio pravni fakultet, što mi još i danas izgleda potpuno nevjerojatno. Kada se sjetim studentskih dana i svega što sam tada prošao, potpuno mi je jasno zašto se nikada nisam doista mislio baviti pravom. Ovo lijepo opisuje stih iz već spomenute pjesme: "Previše jave a premalo sna".
Ne samo da me je pravni studij prilično mentalno iscrpio te naučio raznim razočaranjima, još je više potaknuo moju odlučnost da se bavim isključivo nečim kreativnim. Nakon studija, nekoliko sam se godina stručno usavršavao na području informatike, osobito web i grafičkog dizajna te fotografije. Premda se radi o vrlo atraktivnim područjima, ipak nisam u njih zakoračio u profesionalnom smislu. Prije svega, ovdje vlada prilično velika konkurencija s kojom se treba moći izboriti. Napokon, ove su djelatnosti danas na posebnom udaru Interneta te umjetne inteligencije. Tako da sam se uvijek i iznova vraćao glazbi.
Nažalost, usprkos talentu, znanju, potencijalu, neprekidnom usavršavanju te dugogodišnjem iskustvu, još uvijek nisam uspio svoj životni poziv pretvoriti u čvrstu karijeru na koju se u svakom trenutku mogu u potpunosti osloniti. Tome su najviše pridonijeli drugi ne pružajući mi dovoljnu podršku i razumijevanje. No ipak već dugi niz godina financijski sastavljam kraj sa krajem gotovo isključivo kroz glazbu. Uza sve teškoće, naposlijetku imam i određena mala zadovoljstva. Završiti ću citirajući Balaševića: "Već sam živeo život po svome, kao prosjak i kao car!"