Jesam li naučio nešto novo o glazbi putem Interneta?

Internet je oduvijek imao veliki potencijal kao sredstvo za učenje. Uostalom, to je bio jedan od izvornih razloga zašto je uopće nastao. Načini učenja putem Interneta su se međutim s vremenom znatno mijenjali. Premda i danas ondje možete pronaći mnoštvo literature u tradicionalnom smislu, naglasak je prvenstveno na učenje putem videozapisa te raznih interaktivnih vodiča. Postoje čak i kompletni kursevi čijim se završavanjem stječu služneni certifikati. U svakom slučaju, radi se golemoj količini informacija kao i mogućnosti izbora. Osobno sam uvijek prilično skeptičan kada je Internet u pitanju i nisam uvjeren da je on univerzalni odgovor na sve.

Internet je rupa bez dna u svakom mogućem smislu. Niti onima najdiscipliniranijima nije se teško izgubiti u njegovim bespućima. Tu je i neprekidni komercijalni pritisak. Svi se bore za taj sudbonosni klik više u odnosu na konkurenciju. Premda iznimno cijenim sve one koji svoje znanje i iskustvo dijele s drugima, ne treba se zavaravati da uvijek ne postoji neki "viši motiv" iza svega toga. Osobito me smeta me sveprisutni senzacionalizam. Ježim se od naslova poput: "Morate znati ovo", "Deset stvari koje radite krivo", "Ovo će vam primijeniti život", praćenih facama zabezeknutog pogleda. Iskreno, moram priznati da sam vrlo rijetko doživio "Eureka" trenutak gledajući kakav YouTube uradak - kada sam doista otkrio nešto što već nisam znao ranije, spontano otkrivajući glazbu na svoj način. Ili nešto što mi je doista olakšalo rad te otvorilo nove kreativne horizonte. Naposlijetku, ne možeš staro pseto naučiti novim trikovima.

Glazbu sam inače počeo učiti negdje oko 1987. godine. Prvi pristup Internetu dobio sam tek deset godina kasnije. Moj način učenja sviranja, skladanja, te glazbene produkcije uglavnom se svodio na spontano otkrivanje novih stvari metodom pokušaja i pogrešaka. Nikada se nisam pretjerano oslanjao na literaturu i notne zapise, već prvenstveno na sluh i osjećaj. Usprkos tome što nisam vičan čitanju nota (iako znam što one znače), uvijek sam bez većih problema uspijevao naučiti ono što mi je bilo potrebno. To također uključuje i moj rad kao profesionalni glazbenik.

Ono što razni online edukacijski materijali često previđaju jest da nemaju svi jednake uvjete niti mogućnosti. Internet je naoko izbrisao granice među ljudima, no u stvarnosti razlike su goleme i to tehnologija jednostavno ne može nadomjestiti. Također me ljute oni koji pokušavaju banalizirati stvari kako bi ih učinile zanimljivije masama. Npr. netko pokazuje kako odsvirati nešto tehnički zahtjevno na takav način da to prosječna osoba može ponoviti imitiranjem uz minimalnu vježbu. Tako se Internet preplavljuje radovima gomile entuzijasta te je istinskim talentima još teže doći do izražaja.

Jedan od rijetkih edukacijskih YouTube kanala koji bih bezrezevno preporučio svakome tko je zainteresiran jest REAPER Mania. Iza njega stoji renomirani glazbeni producent Kenny Gioia, koji putem kanala objašnjava mogućnosti popularnog programa za glazbenu produkciju - REAPER. Ovaj program i sam koristim već punih osam godina. Gioia svaku temu objašnjava na jedan iznimno suptilan i nenametljiv način te s naglaskom na praktičnu primjenu, što je često u potpunoj suprotnosti sa tipičnim YouTube materijalima.

Uz sve rečeno, ne mogu reći da u potpunosti odbacujem mogućnost učenja nečega novog putem Interneta. Nitko nije prestar da nauči nešto novo. No pritom isto tako treba biti objektivan i dovoljno kritičan. Ono što najčešće očekujem od raznih tutorijala je prije svega nadahnuće te pokoja dobra ideja. Osobno, ne žalim što sam glazbu otkrivao na jedan drukčiji način nego što je to danas uobičajeno. Ne tvrdim da je moj način jedini i pravi, no barem je moj. Uostalom, smisao svake umjetnosti pa i glazbene, jest pokušati ostati svoj koliko god je moguće.