Nevjerni Tome
Premda sam svoj život posvetio glazbi i umjetnosti te se njima bavim već desetljećima, još uvijek sam daleko od ideala “bogat i slavan”. Kako stvari stoje, veliko je pitanje hoću li to ikada ostvariti. Ovo zvuči kao da mi je strašno stalo do toga. Zapravo, uopće nije. Nažalost, današnji svijet funkcionira potpuno drukčije. Čini se da je upravo presudno biti "bogat i slavan" da bi se osjećali kao uspješni pojedinac čiji život ima smisla. Internet je dodatno povećao taj pritisak. Ne mogu pritom ne pomisliti na sve one priče o ljudima koji se zbog svojeg izgleda osjećaju nesretno i nesigurno, potaknuti nekom idealiziranom slikom koju nameću Internet i društvene mreže.
Uspjeti u glazbi je iznimno teško, osobito ako se bavite pravcima koji nisu namijenjeni masama, nemate se prilike kretati u glazbenim krugovima, niti imate iza sebe promotivnu mašineriju koja vas gura. Upravo takva jest i moja situacija. Mnogi bi se čudom zapitali zašto još uvijek uporno ustrajem u toj borbi sa vjetrenjačama te se umjesto toga ne okrenem nečemu izvjesnijem i profitabilnijem. Razlog je jednostavan. Glazba je ono za što sam rođen i ono što me određuje. Premda se smatram prilično svestranom osobom, vjerujem da svatko treba težiti onome u čemu je najbolji.
Prisjećajući se dugih godina svojeg formalnog školovanja, ne mogu se nikada dovoljno načuditi nakaradnom i zastarjelom sustavu koji kao da pokušava ugušiti svaki trag nečije individualnosti i ne dozvoljava pojedincu da razvije svoj pravi potencijal. Uvijek ću pamtiti svoju davnu učiteljicu glazbe koja mi je na kraju godine dala ocjenu "vrlo dobar", samo zato što sam nešto odsvirao na svoj način umjesto "točno po notama".
Talent je nešto što konvencionalni umovi nikada ne shvaćaju i ne cijene dovoljno. Mnogi zlobnici kao da na sve moguće načine žele diskreditirati nečiji potencijal, osobito nekoga tko tek treba dobiti nekakvu formalnu potvrdu. Kada bih tim istima pod nos stavio kakvu zvučnu nagradu, vjerojatno me ne bi prestajali vući za rukav. S druge strane, dovoljno je tek malo obratiti pažnju te jednostavno poslušati ono što radim. Ne treba biti nikakav stručnjak da bi se prepoznao talent, kvaliteta i potencijal. Da i ne govorim o tome kako su mnogi veliki umjetnici život proveli u bijedi i nesigurnosti da bi tek nakon smrti bili adekvatno priznati.
Naravno da kao i svaka osoba priželjkujem kakvo formalno priznanje za svoj rad. Međutim, to nikada nije bilo ono što me tjera naprijed. Dovoljna je tek iskonska ljubav prema kreativnosti te vlastita spoznaja o svojim kvalitetama. Neka nagrada bi znatno više predstavljala svim onim "nevjernim Tomama" koje sam susretao cijeli život, često i među ljudima sa kojima sam na neki način surađivao.
Premda to uz pritisak današnjeg vremena nije nimalo lako, pokušavam se pomiriti sa činjenicom da je formalni uspjeh u najvećem broju slučajeva tek pitanje sreće i povoljnih okolnosti. Čak i posebno nadareni ljudi čiji rad pratim i cijenim su zapravo imali jako puno sreće. Neki bi vjerojatno rekli da samo pokušavam naći opravdanje za vlastite propuste. Naravno da ima nešto i u tome, međutim osobne se prilike jako razlikuju. Završiti ću uz jednu od najboljih misli koju sam do sada čuo, premda nisam točno siguran tko je njezin autor. Kaže: "Dok se većina ljudi tijekom svojeg života uspinje po nižim ili višim ljestvama, umjetnici se penju na golu stijenu bez užeta."