Pucanj u tami
Mi koji nismo imali sreće roditi se u glazbeničkoj obitelji, kretati se u glazbenim krugovima, živjeti u gradu sa raznovrsnom glazbenom scenom ili pak imati izravne veze kod izdavačkih kuća i drugih medija, moramo se nažalost oslanjati na Internet kao sredstvo za predstavljanje i promicanje našeg kreativnog rada. Internet je na prvi pogled najotvoreniji te najdemokratičniji medij koji je ikada postojao, no oslanjati se isključivo na njega bez spomenutih tradicionalnih prednosti, ipak je u većoj mjeri tek pucanj u tami. Drugim riječima, možda vam se posreći, no vjerojatno neće.
Počeo sam izlagati svoj rad na Internetu prije nekih pet godina. Krenuo sam izradom vlastite Internet stranice što mi se činilo kao najlogičniji potez. Prije svega, htio sam ispričati svoju priču te ostaviti nekakav osobni pečat. Međutim, čini se kako u vrijeme društvenih mreža klasične Internet stranice sve više gube na važnosti te posjećenosti. Ipak, i dalje vjerujem da je imati vlastitu Internet stranicu znak da "mislite ozbiljno".
Da bih pokazao čime se zapravo bavim, trebao mi je također način da na Internet postavim snimke svojih autorskih skladbi, prije svega radi demonstracije. Nakon određenog razmišljanja, odabrao sam SoundCloud. Kao vodeća digitalna platforma kada su u pitanju glazba i zvuk, ovo mi je svojedobno izgledalo kao dobar odabir. Nažalost, SoundCloud kao i slične platforme pati od prenapučenosti te goleme količine novog sadržaja koji se svakodnevno dodaje. Stoga se je iznimno teško istaknuti u gomili bez obzira na to koliko dobri bili.
Mnogi smatraju da je YouTube bolja opcija za promociju vlastitog kreativnog rada i vjerojatno su u pravu. Ne samo da je ovdje veća koncentracija onih potencijalno zainteresiranih, već je i kao primarno vizualni medij zanimljiviji široj publici. Upravo stoga već duže vrijeme razmišljam o izradi spotova u vlastitoj režiji koji bi pratili moje skladbe. Nažalost, ovo nije nimalo lak zadatak, osobito nakon često mukotrpnog i dugotrajnog procesa stvaranja same glazbe.
Stvari nisu bitno drukčije ni kada je riječ o distributerima glazbe kao što su CD Baby, TuneCore ili DistroKid. Ako poput mene niste od društvenih mreža, nemate široki krug poznanika i kontakata, ili pak dovoljno novca za neprekidno oglašavanje, postaviti vlastitu glazbu na njih vjerojatno je ravno bacanju kante vode u ocean. Stoga se i dalje nadam mogućnosti suradnje sa izdavačkom kućom.
Ono što me osobno često smeta kada je Internet u pitanju je upravo taj neprekidni pritisak. Kako bi ste ostvarili nekakav uspjeh, morate stalno biti prisutni te objavljivati nešto novo i neprekidno se boriti za trenutak nečije pažnje. Na kraju se umjetnost i kreativnost svedu na jurnjavu za klikovima i lajkovima a potencijalni umjetnik postaje tek tvorac Internet sadržaja.
Pokušavajući se vratiti korijenima te usput otvoriti neke nove kreativne horizonte, u posljednje sam vrijeme znatno usporio sa objavljivanjem novih stvari na Internetu. Premda se ondje već može pronaći više od osamdeset snimaka na koje sam vrlo ponosan, čini se da to nije dovoljno. Čim malo usporite, broj slušatelja i pratitelja počne opadati. Toliko o vjernoj publici...
Uzevši sve u obzir, često se zapitam ima li u mojem slučaju uopće smisla truditi se održati prisutnost na Internetu. Premda mi dosadašnja iskustva govore drukčije, smatram da osoba ipak treba pokušati ostaviti svoj trag, ma kako malen bio, služeći se dostupnim sredstvima. Tu je i ono vječno pitanje: "što ako". Možda ću jednom biti u prilici predstaviti svoj rad nekome relevantnom tko će mi doista moći i htjeti pomoći.