Natjecanja su za konje
"Natjecanja su za konje, ne za umjetnike." Riječi su to velikog skladatelja Bele Bartoka. Ovo je jedna od najboljih misli koje sam čuo tijekom mnogih godina bavljenja glazbom. Takvi citati čine me ponosnim što sam umjetnik ili to barem pokušavam biti. Umjetnost je jedna od rijetkih ljudskih djelatnosti gdje bi osoba trebala biti manje opterećena uspoređivanjem sa drugima i imati priliku da bude tek ono što jest. Nažalost, ni svijet umjetnosti nije pošteđen natjecanja a pravila igre često nisu jednaka za sve. Osobito je tako u današnje vrijeme.
Nikada nisam bio natjecateljski tip. Tijekom školovanja, nisam bio jedan od onih kojima je visoka ocjena glavno mjerilo znanja i uspjeha. Također sam oduvijek prilično ravnodušan prema sportu, osim kada je riječ o zdravlju i rekreaciji. Npr. svjetsko prvenstvo u nogometu. Cijeli svijet gori, ja jedva znam tko je pobijedio. Naravno, to ne mijenja stvari. Svijet voli pobjednike. Većina ljudi voli natjecanja i vole se natjecati. Za one koji se ne uklapaju u taj profil nikada nije osobito dobro vrijeme. Ako želite da vas primjete ili shvate ozbiljno, morate se na neki način natjecati.
Svima je dobro poznat pojam talent show. Jedan od najočitijih primjera jest popularni "The Voice" koji se i u Hrvatskoj održava već niz godina. No kad je riječ o instrumentalistima i skladateljima, nema baš puno ovakvih prilika, barem ne koliko mi je poznato. Međutim, zahvaljujući Internetu postoje i druge mogućnosti. Najčešće je riječ o onome što se zove scoring competition. Ovakva natjecanja ponekad organiziraju proizvođači virtualnih instrumenata u suradnji sa poznatim filmskim studijima. U pravilu, dobijete video isječak iz nekakvog obično nadolazećeg filma ili serije te trebate napraviti odgovarajuću glazbenu podlogu.
Više sam puta do sada sudjelovao u takvim natjecanjima, no još nisam ostvario značajniji rezultat. Mnogi koji imaju veća iskustva u ovome kažu da natjecanjima nikada ne treba pristupati sa velikim očekivanjima, i da je njihova svrha tek učenje, razvijanje vještina, stjecanje iskustva ili pak jednostavno zabava. Osobito je tako ako je riječ o natjecanjima koja su otvorena svima zainteresiranima i za koje se ne plaća posebna pristupnica. Međutim, onima koji se nekim slučajem uspiju visoko plasirati, potencijalno se otvaraju različite mogućnosti. Prije svega osvajanje privlačnih nagrada, a možda i mogućnost da vas primjeti netko visoko pozicioniran koji će vam pružiti priliku.
Ovaj mi se koncept osobito ne sviđa. Nije da sumnjam u nepristranost sudaca ili kršenje pravila natjecanja, ali iluzorno je misliti da svatko tko se prijavi objektivno ima jednake šanse. Nisu svi jednako talentirani, nemaju jednake vještine niti iskustvo, ne mogu si priuštiti jednako kvalitetnu opremu... Nadalje, prednost će uvijek imati oni koji već imaju određene reference pa i akademsku pozadinu. Napokon, nisu svi upoznati s "onim što prolazi", niti to žele biti. Talent, kreativnost, trud, strast, te glazbena osobnost tako poražavajuće postaju relativni čimbenici, koji nešto znače tek ako uspijete ući u sam vrh, što je malo vjerojatno uz golemu konkurenciju. Ona, dakako, često nije istovjetna sa kvalitetom.
S obzirom na sve rečeno, doista ne vidim mnogo razloga da se zamaram natjecanjima, čak niti onda kada zadatak uključuje nešto što mi "baš leži". Naposlijetku, imam tek talent, kreativnost, te znanje i iskustvo koje sam stjecao tijekom godina bez ičije pomoći i podrške. Sumnjam da mi lokacija i podrijetlo također idu u prilog, premda Internet naizgled nadilazi sve granice. Ja sam tek tip iz malog mjesta u Hrvatskoj, svemirima daleko od svjetskih središta glazbene i filmske industrije. Naposlijetku, ne želim žrtvovati svoj osobni i glazbeni identitet kako bih imao neke sitne šanse za uspjeh. Pitam se da li bi danas bolje prošli brojni proslavljeni umjetnici iz prošlosti koji su me oduvijek nadahnjivali. Po svoj prilici, oni se na natjecanja nikad ne bi ni prijavili, pa taman da im život o tome ovisi. ;)