Quo vadis?
Proslavljena hrvatska skijašica Janica Kostelić nedavno je izjavila u TV emisiji kako uspjeh ne čini čovjeka te da bi osobno bila zadovoljna i sa znatno skromnijim rezultatima od onih koje je redovito postizala na svojem vrhuncu. U ovim riječima nalazim mnogo mudrosti premda se postizanje uspjeha u glazbi i umjetnosti značajno razlikuje od onoga u sportu. Bilo kako bilo, razmišljajući o ovome zaključujem da je uspjeh većim dijelom stvar društvenog očekivanja i pritiska negoli nečiji glavni cilj te poriv u životu. Uostalom, smisao života trebalo bi biti putovanje a ne odredište.
Premda sam svoj život posvetio glazbi i umjetnosti, još uvijek nemam mnogo toga za pokazati u formalnom smislu. Financijski pretežno sklapam kraj s krajem dok službene nagrade i priznanja dobivaju drugi koji su dio odabranih krugova. Mnogi bi na mojem mjestu već davno digli ruke od svega, no ja se i dalje uporno borim sa svojim vjetrenjačama. Naposlijetku, glazba i umjetnost su ono za što sam rođen i ono najbolje što mogu ponuditi kao osoba.
Premda možda nisam uspješan u onom uobičajenom smislu, nebrojeno sam puta dobio dokaz svojeg talenta i potencijala. Svaka skladba, nastup, natjecanje, suradnja te riječi ljudi koji su upoznali moj rad je svjedok tome. Ponosim se svime što sam tijekom godina postigao baveći se glazbom, u velikoj mjeri bez pomoći i razumijevanja ljudi koji su me okruživali. Dugogodišnji kolega iz banda mi je jednom rekao: “Učinio si sve što si mogao i trebao; sada je red na drugima.”
Naizgled se čini da za ljude poput mene danas nema nikakvih problema i nedoumica zahvaljujući Internetu. Doista, na njemu se nude nebrojene mogućnosti poput stavljanja glazbe na streaming servise, razne produkcijske platforme, mogućnost suradnje s drugim glazbenicima i umjetnicima, pa sve do glazbe za film i medije. No kako biste od svega toga doista profitirali morate od umjetnika postati poduzetnik što osobno jednostavno ne želim. Također ne želim doživljavati razočaranje i odbijanje zbog neosporive prenapučenosti Interneta te onih koji imaju zvučniju pozadinu. Možda sam romantična budala, no doista vjerujem da su mnogi veliki umjetnici iz prošlosti jednostavno imali sreće da je netko relevantan prepoznao njihov rad a ostalo je povijest.
Kaže se da oni sa talentom svoj dar ne bi smjeli zadržavati za sebe već ga trebaju dijeliti s drugima. To je upravo ono što i sam radim već godinama. Moja skromna prisutnost na Internetu je pokušaj da ispričam svoju priču te pokažem da postojim i za što sam sposoban. Nesebično sam sa svijetom podijelio brojne skladbe na koje sam iznimno ponosan. No neću nikoga pritom vući za rukav. Njima prepuštam idući korak.
Prošla godina donijela mi je mnoga razočaranja ali i neke male pobjede. Završio sam desetke novih skladbi te proširio svoje kreativne vidike. Činjenica da sam ostao vjeran glazbi i umjetnosti usprkos svemu govori da već imam ono što trebam, ma koliko mi je često teško. Za ono što još nedostaje, mogu se samo nadati pomoći sa strane kao i odozgo.