Tomislav Erhard-Pacovski

musician / composer

Tomislav Erhard-Pacovski. Musician and composer from Osijek, Croatia.

Sav taj rad bez igre...

Računala su danas toliko sveprisutna i uobičajena da gotovo nitko ne razmišlja o njima kao o luksuzu. No nije uvijek bilo tako. Dobro se sjećam svojeg djetinjstva sredinom osamdesetih, kada računalo ipak nije bilo nešto što se viđa u baš svakom domu.

Svoje prvo računalo dobio sam 1987. godine. Bio je to ZX Spectrum+ engleske tvrtke Sinclair, kupljen u dućanu rabljenom robom. Koristio sam ga u kombinaciji sa Grundig televizorom i kazetofonom koje smo imali doma. Bio je to moj prvi susret sa svijetom računala. Premda sam čak isprobavao neke primjere rada u BASIC-u slijedeći literaturu, naravno da sam se prvenstveno bavio raznim igrama.

Premda danas računala koristim prije svega kao kreativni alat, moram priznati da još uvijek rado igram igre. Netko je jednom rekao da u dobroj igri mogućnosti računala možda najbolje dolaze do izražaja, što je dobrim dijelom istina. Inače, ne mogu reći da sam nekakav tvrdokorni gaming entuzijast. Primjerice, igranje u mreži te razna natjecanja me nikada nisu zanimala i privlačila. Za mene, uživanje u dobroj igri je osobno iskustvo, jednako kao i čitanje, slušanje glazbe te gledanje filmova.

Prilično sam rano definirao svoj ukus u igrama i nikada ga nisam mijenjao niti bio podložan trendovima i popularnim mišljenjima. Ono što uvijek očekujem i tražim u svakom naslovu jest avantura te atmosfera. Uglavnom volim realistične teme te radnju smještenu u vremena prije eksplozije Interneta, umjetne inteligencije i ostalih modernih čudesa.

Ako preskočimo razne bisere za Spectrum i Commodore, igra koja me je prvi put u potpunosti opčinila bio je Tomb Raider 2, izašao 1997. godine. Tada sam ujedno dobio svoj prvi PC. Moj nekadašnji susjed bio je kupio igru u lokalnoj trgovini informatike te smo je naizmjence igrali, budući da je za rad zahtijevala CD. Ovo je započelo moju neprekinutu ljubav prema istoimenom serijalu kojega s veseljem pratim još i danas, usprkos brojnom promjenama tijekom godina.

1997. također ću pamtiti po drugom nastavku legendarnog serijala Broken Sword. Nakon što sam odigrao demo verziju sa pratećeg CD-a jednog domaćeg časopisa, potpuno sam se zarazio i jedva sam čekao nabaviti cijelu igru. Sljedećih 10-15 godina, igrao sam brojne point and click naslove, no ništa nije nadmašilo serijal Broken Sword sa svojom neodoljivom kombinacijom intrigantne priče, šarolikih lokacija te šarmantnih likova.

Početak 2000tih bio je za mene zlatno vrijeme igara. Naime, tada se pojavila većina mojih dugogodišnjih favorita koje sam nebrojeno puta ponovno igrao. Riječ je o serijalima Hitman, Commandos, Max Payne i No One Lives Forever. Tada sam otkrio općenitu preferenciju prema naslovima koji se oslanjaju na planiranje i šuljanje umjesto na čistu akciju. Jedan od rijetkih izuzetaka je Max Payne, koji me oduševio estetikom, ugođajem, te emotivnom podlogom priče.

Međutim, serijal koji mi je uz Tomb Raider osobito prirastao srcu svakako je Hitman. Već od svojeg prvog nastavka izašlog davne 2000. godine, bilo je prilično očito da je riječ o igri koja nije za svakoga, no istinski obožavatelji mogli bi ga usporediti sa primjerice šahom. Također obiluje ugođajem te šarolikim destinacijama koje su me oduvijek privlačile. Još uvijek redovitom igram najnoviju trilogiju World of Assassinations, koja je mogućnost drukčijeg pristupa te ponovnog igranja bez zasićenja podigla na sasvim novu razinu.

Kada smo kod novijih naslova, moram reći da ima prilično malo onih koji su me zaintrigirali te osvojili. Ovdje bih posebno izdvojio fantastični Indiana Jones and the Great Circle. Nevjerojatna avantura koja gotovo djeluje kao sastavni dio glasovitog filmskog serijala iz osamdesetih. Tu je i Commandos Origins koji me je toliko oduševio da je čak uspio zasjeniti Commandos 2: Men of Courage. Trenutno igram 007: First Light, iza kojega stoji isti studio kao i iza serijala Hitman. Iako mi u početku nije baš sjeo, osobito zbog naglaska na današnji zeitgeist, sve mi se više sviđa.

Ipak, i dalje se najviše nadam novim nastavcima serijala Tomb Raider i Hitman. Također me intrigiraju reizdanja meni omiljenih igara iz prošlosti. Čak i gaming veteranima danas je često teško odlučiti se za ponovno igranje starih naslova bez obzira na to koliko smo svojedobno uživali u njima. Naime, razlika u izgledu te tehničkoj izvedbi je doista golema u usporedbi sa današnjim igrama. Tu nastupaju sjajna remastered izdanja od kojih bi posebno izdvojio ona prvih šest Tomb Raider igara, koja su me ponovno uvjerila u njihovu bezvremensku privlačnost. Isti tim trenutno radi na reizdanjima ranih Hitman naslova što me posebno veseli.

U mojim je krajevima igranje kompjuterskih igara često potpuno pogrešno stigmatizirano kao aktivnost koja nije namijenjena odraslima. Ništa nije dalje od istine. Napokon, ima čak i onih koji zarađuju igrajući igre. Osobno, ovo je za mene prije svega još jedna relaksacija te razbibriga.

Music composed, performed, and produced by Tomislav Erhard-Pacovski

Mastered by Steve Kitch at Audiomaster Ltd

Photos by Marinko Šarić

Copyright © 2026 Tomislav Erhard-Pacovski

Powered by Squarespace