Spas u vrtlarstvu
Gledajući unatrag, proveo sam većinu svojeg dosadašnjeg života izvan grada, podalje od gužve, buke, vreve i užurbanosti. Mnogi ljudi koje sam sretao tijekom godina kažu kako bi naprosto poludjeli daleko od akcije, što god to značilo. Naravno, gotovo nitko od njih nije bio umjetnik i kreativac. Za nas, miran i polagan način života je zapravo nužnost te konačan cilj.
Sudeći po emisijama koje vodi Ben Fogle, sve je više ljudi koji žele pobjeći u prirodu, što dalje od stresa i pritiska gradskog života. Mnogi pritom žele biti u potpunosti samodostatni po pitanju hrane i energenata. Međutim, ovo nije nimalo lak korak, osobito ako ste sami u tome. Odmah pomislim na život na selu koji zapravo zahtijeva jako puno posla. No ako je u to uključena cijela obitelj kao što je to obično slučaj, stvari postaju znatno lakše. Napokon, tu je i neprocijenjiv osjećaj da radite za sebe a ne za nekakve šefove ili sustav.
Možda nisam materijal za Bena Foglea, no život na periferiji moja je svakodnevica. Sa obitelji stanujem u prilično velikom kućanstvu u predgrađu, okruženom prostranom okućnicom i omanjim parkom. Tu su i naša četiri temperamentna i zahtjevna jazavčara. Budući da sam trenutno u najboljoj kondiciji od svih ukućana, većina posla oko održavanja pada na mene. Iako mi je često previše svega toga, ovo ipak ima i određene prednosti.
Prva od njih je vjerojatno boravak na otvorenom te fizička aktivnost. U mojem slučaju, ovo drugo nije baš neophodno budući da svako jutro vježbam a dva puta tjedno odlazim u teretanu već punih 15 godina. Međutim, i dalje provodim mnogo vremena sjedeći u studiju za instrumentima, računalima te drugom opremom. Tako da dodatno gibanje nije na odmet. Što se tiče svježeg zraka, ovo je ponekad relativno, osobito u suho i vruće ljeto. No, ipak je dobrodošlo.
Druga prednost je prilika da radite nešto predvidljivo i smirujuće. Vrtlarstvo je upravo takva aktivnost. Nakon što naučite osnove, uvijek znate što vam je činiti. Kao kreativac, često pokušavam pronaći utjehu u tome. Naime, u kreativnosti put prema konačnom cilju često nije jasan niti lako vidljiv. Kada stvari krenu, situacija je dakako ponešto drukčija. Održavajući dvorište i vrt, nastojim napuniti svoje kreativne baterije novom energijom i idejama.
Naravno, tu je i mogućnost uzgoja jestivih proizvoda što je svakako posebno iskustvo. Posebnu draž donosi branje plodova svojeg truda koji, koliko mali bili, pružaju daleko veće zadovoljstvo i okus u usporedbi sa onime što biste inače kupili u trgovini. Sa sjetom se sjećam pokojnih djeda i bake koji su se svojedobno okušali u uzgoju svega i svačega, od mrkve i peršina pa čak i gljiva. Iako im stvari često nisu polazile za rukom, volja i entuzijazam su svakako postojali. Nažalost, ovo je nešto za što ipak nemam dovoljno strpljenja i vremena, no iskreno se divim svima koji imaju.
Uređenje okućnice zahtjeva mnoge vještine, dobro rukovanje raznim alatima kao i smisao za estetiku. Ponekad pogledam kakvu TV emisiju koja govori o tome, najčešće o engleskim vrtovima. Njihova strast prema vrtlarstvu je legendarna a priče o tome koliko su ljudi spremni daleko ići u stvaranju “savršenog vrta” su zadivljujuće i inspirativne. Osobito za nekoga iz mojih krajeva, gdje u posljednje vrijeme vlada trend opće betonizacije uz minimalno zelenilo. Odmah pomislim na gotovo sve novopridošlice u mojem susjedsvu kojima je obvezan prvi korak nakon kupovine kuće i dvorišta bilo rušenje i krčenje sve zatekle vegetacije, osobito drveća. Stoga se ponosim kad pogledam okućnicu svoje obitelji koja je u potpunosti suprotna tome.
Održavanje većeg životnog prostora zahtjeva mnogo vremena, truda i odricanja. Također nije lako kada se nakupi mnogo posla koji se zapravo uvijek ponavlja. No ako tome pristupite iz pravog kuta, ovo prestaje biti samo naporna obveza i može čak postati zadovoljstvo, čemu najbolje svjedoče brojni entuzijasti u TV emisijama posvećenih vrtlarstvu. Doduše, treba pritom imati prilično puno duha i volje. Većina ide linijom manjeg otpora pa biraju život u gradu u nekakvom stanu. Uz sve teškoće koje to donosi, osobno smatram da je danas više nego li ikad prije poželjno biti što bliže prirodi.