Tomislav Erhard-Pacovski

musician / composer

Tomislav Erhard-Pacovski. Musician and composer from Osijek, Croatia.

Virtualna orkestracija: umjetnost sama po sebi

Korijeni virtualne orkestracije sežu u prošlost prije nego se ranih osamdesetih pojavio MIDI standard. Pioniri elektronske simfonijske glazbe kao što su Vangelis i Kitaro, koristili su razne analogne sintesajzere i druge elektroakustične instrumente kako bi na taj način dočarali zvuk simfonijskog orkestra. Usprkos uvriježenom mišljenju, njihov motiv nije bio zamijeniti niti nadomjestiti tradicionalnu orkestralnu glazbu, već im je bio potreban način da izraze vlastitu glazbu u orkestralnom smislu uz zadržavanje njihove izabrane metode stvaranja: skladanje izvedbom i snimanjem.

Izum sintesajzera nije samo donio dotad nezamislive mogućnosti stvaranja zvuka, također je donio demokraciju na području glazbene kompozicije. Prije toga, orkestralna glazba bila je na neki način rezervirana za one koji imaju klasično glazbeno obrazovanje i koji su navikli skladati zapisujući note. Međutim, ima također mnogo glazbenika i skladatelja (uključujući i mene), koji su samouki i stoga zahtijevaju druge načine za stvaranje glazbe. Za nas, granica između skladanja, produkcije i izvedbe, često je vrlo uska. Dok se većina klasično obrazovanih skladatelja osjeća ugodno pišući glazbu te ujedno zamišljajući kako će ona zvučati pri izvedbi od strane stvarnih glazbenika, mi se s druge strane često oslanjamo na osjećaj dok radimo, te nam treba trenutna povratna informacija. MIDI, sintesajzeri, sampleri i ostala oprema su nam dali tu mogućnost.

Nažalost, ova metoda stvaranja glazbe oduvijek je bila doživljavana s određenim negativizmom od strane onih klasično obrazovanih, budući je na svoj način dokinula njihov monopol u skladanju i izvedbi orkestralne glazbe. Sjećam se da sam davno pročitao članak u starome IT časopisu iz bivše Jugoslavije, kako je Vangelis svojedobno doživio mnoge kritike od zajednice klasično obrazovanih skladatelja kad je 1981. nagrađen Oscarom za svoju čuvenu glazbu iz britanskog filma "Vatrene kocije". Neki od kritičara komentirali su da glazba izvedena na strojevima od strane jednoga čovjeka, nikad neće moći zamijeniti grupu živih glazbenika, dok su neki fanatici čak isticali da uz izum sintesajzera, plaća niti jednog živog glazbenika više nije sigurna. Ako mene pitate, to je gomila gluposti, čak i u današnje vrijeme kada postoje virtualni istrumenti koji doslovce mogu zvučati jednako dobro kao i stvarni orkestar.

Razina realnosti virtualne orkestracije ovisi o nizu čimbenika, uključujući do neke mjere i primjenu tradicionalnih pravila. Dodavši tome i gomilu tehničkih faktora koje treba poznavati, čovjek pritom može lako zaboraviti prednosti virtualne orkestracije i postati opterećen tehnikalijama. To je ujedno, prema mojem mišljenju, i najveći nedostatak ove metode: mnogo današnjih skladatelja su previše usredotočeni na postizanje "apsolutnog realizma" virtualne orkestracije, i njihov često jedini cilj je pokušati prevariti čak i najiskusnije uho da sluša izvedbu stvarnog a ne virtualnog orkestra. No, kako sam ranije napisao, istinska snaga virtualne orkestracije nije mogućnost da zamijeni niti zasjeni onu stvarnu, već u davanju mogućnosti glazbenicima i skladateljima koji nisu klasično glazbeno obrazovani, da se izrazimo kroz orkestralnu glazbu.

Music composed, performed and produced by  Tomislav Erhard-Pacovski

Mastered by Steve Kitch at Audiomaster Ltd

Photos by Marinko Šarić

Copyright © 2018 Tomislav Erhard-Pacovski

Powered by Squarespace