Sve moje bivše prijateljice s tipkama, prvi dio
U posljednjih 32 godine, imao sam glazbene instrumente različite kvalitete, shodno svojim uvijek ograničenim financijskim mogućnostima. Premda su mi se prioriteti glede opreme znatno mijenjali tijekom vremena, klavijatura je dugo vremena bila moje glavno kreativno središte. Uglavnom sam imao aranžerske radne stanice zbog njihove kompaktnosti i sveobuhvatnosti. Svaka klavijatura koju sam dosad imao također predstavlja i svojevrsnu stepenicu u mojem glazbenom razvitku te ih se svih prijašnjih ovdje prisjećam s nostalgijom.
1986: Bontempi Mickey's Magical Music Machine
Ovo je bilo jedno od mojih prvih glazbala i prva "klavijatura" koju sam imao. U to vrijeme bilo mi je šest godina i tijekom ljetovanja na otoku Visu rekao sam majci kako bih volio imati klavijaturu poput onih na TV-u. Mjesec dana kasnije, obiteljski prijatelji su mi iz Njemačke donijeli Mickey's Magical Music Machine talijanske tvrtke Bontempi. Bila je to tek plastična igračka, no uz nju sam dobio i ilustriranu knjižicu sa "notnim zapisima" mnogih poznatih dječjih pjesama. Moji prvi glazbeni koraci bili su učenje sviranja svake od njih. Kada sam iduće godine krenuo u školu, još uvijek sam imao Bontempi (možete zamisliti kako sam bio popularan u razredu). :))
1988: Casio SA-10
Ovaj instrument sam dobio nakon što su moji roditelji shvatili da me glazba još uvijek itekako drži. SA-10 je svakako bio veliki korak unaprijed u odnosu na Bontempi jer je imao i bijele i crne tipke kao i mnogo različitih zvukova, pratnji i ritmova. To mi je omogućilo bolje proučavanje glazbene teorije. U to sam vrijeme također proširivao glazbeno znanje učenjem sviranja mnogih poznatih melodija, slušajući obiteljske glazbene ploče i kazete.
1991: Casio CA-100
Ovo je bila moja prva "velika" klavijatura. Te sam godine krenuo u peti razred osnovne i bio sam potpuno opčinjen klavijaturom koju je tada imao moj nastavnik glazbenog. Bio je to Technics KN-800 profesionalni aranžer, vjerojatno prilično skup u to vrijeme. Nastavnik je običavao donositi ga povremeno u školu te nam svirati pod satom. Od tada nisam prestajao gnjaviti roditelje da mi kupe "klavijaturu za odrasle". Naposlijetku sam dobio CA-100. Dogodilo se to jedan četvrtak; bio sam toliko sretan da sam odlučio proglasiti četvrtak svojim sretnim danom od tada nadalje!
Budući je CA-100 imao tipke "standardne veličine", sve više i više sam postajao zainteresiran za učenje sviranja klavira. Nažalost, nismo u kući imali klavir no moja kuma ga je imala u svojem stanu. Svaki puta kad smo joj išli u posjet, znao sam sjediti za klavirom po nekoliko sati i svirati.
1993: Yamaha PSR 210
Ova mi je klavijatura svojedobno donijela mnogo radosti. Ne samo zato što je bila daleko naprednija i boljeg zvuka od svega što sam dotada imao, već i zato što sam je dobio pri kraju rata u Hrvatskoj. Rat je kako možete zamisliti bio vrlo teško razdoblje za mene i većinu sam ga proveo sa roditeljima i mlađom sestrom u rodnome gradu koji je bio vrlo gadno pogođen. No glazba je i dalje bila moja najveća radost te sam nastavio napredovati. U to sam se vrijeme počeo zanimati za jazz i improvizaciju.
1995: Yamaha V50
Ovo je bila moja prva profesionalna klavijatura. Kupio sam je rabljenu od mjesnog nastavnika tjelesnog koji se također bavio preprodajom rabljenih glazbala. Ovo je također bio moj prvi ozbiljni financijski poduhvat. V50 koji sam kupio bio je u izvrsnom stanju iako je taj model već bio pomalo zastario u to vrijeme. No imao je mogućnosti o kojima sam dotada mogao samo sanjati i u razmjerno kratkom vremenu što sam imao klavijaturu, naučio sam koristiti svega oko 30% njezinih mogućnosti. Tada sam također otkrio glazbu Vangelisa, Mikea Oldfielda i Kitara. Njihova me glazba još od tada nadahnjuje a uvelike je utjecala na moju odlučnost da se bavim isključivo glazbom.