Sve moje bivše prijateljice s tipkama, drugi dio
1996: Roland E-14
Te sam godine prodao svoju PSR-210 nekom klincu koji je počeo ići na satove te sam se po prvi puta dodad našao bez aranžera. Otac me je u to vrijeme upoznao sa kolegom sa posla koji se povremeno bavio glazbom i koji je upravio bio nabavio Roland E-14. Klavijatura mi se svidjela na prvi pogled. Bila je vrlo kompaktna i lako prenosiva, a zvuci i pratnje su joj bili moderniji i raznovrsniji u odnosu na PSR-210. Tada jedina glazbena trgovina u mojoj blizini nije imala klavijaturu na stanju, no uspio sam putem oglasa naći jednu gotovo nekorištenu.
1996. sam također počeo svirati u mjesnoj crkvi na nedjeljnoj misi. Uskoro sam shvatio da mi za to ipak treba malo više zvučne snage no što su imali ugrađeni zvučnici na E-14. Jedino ozvučenje koje sam tada imao na raspolaganju bilo je teško i glomazno gitarsko pojačalo slovenske tvrtke "Melodija Mengeš". Tadašnjem župniku bio je vrlo žao što sam svake nedjelje sobom vukao svu tu opremu te se ponudio da u ime župe otkupi i klavijaturu i pojačalo. Premda sam prestao svirati u crkvi još 2003. nakon čega su se promijenila i četvorica župnika, moja nekadašnja oprema je još uvijek tamo.
1997: Korg M1
Od početka 90-tih, ovu sam klavijaturu viđao svugdje, osobito na TV-u. Premda je 1997. već pomalo bila zastarjela, nisam odustajao od ideje da je nabavim. Pošto se više nije mogla kupiti nova, pokušao sam je naći putem oglasnika. Nakon nekog vremena, javio mi se čovjek koji je ponudio da u zamjenu za svoj M1 uzme moju V50 bez nadoplate. U početku sam bio toliko oduševljen da nisam razmišljao o mogućim posljedicama takve "zamjene". Sada kada pogledam unatrag, bila je to jedna od najlošijih kupnji koje sam obavio tijekom godina. Čovjek koji je prodavao M1 bio je Rom koji je vjerojatno svirao u svakoj krčmi u Slavoniji i Baranji i njegova klavijatura premda ispravna, bila je strahovito zapuštena. To me je ubrzo počelo jako smetati budući sam navikao imati isključivo nove ili gotovo nove glazbene instrumente. Stoga smo se otac i ja jedno poslijepodne naoružali lakovima u spreju i uspjeli prilično dobro dotjerati M1. Kasnije sam ga čak uspio relativno dobro prodati. :)
1998: Roland E-68
Nakon što sam župniku prodao E-14, bio sam u potrazi za novom aranžerskom klavijaturom. Pošto su mi se svidjeli Rolandovi aranžeri, odlučio sam kupiti još jedan. Naravno, priželjkivao sam tadašnji top-model E-96, no zbog "uobičajenih ograničenja", na kraju sam kupio E-68. Po pitanju kvalitete zvuka on nije bio znatno bolji od E-14 no imao je određenih poboljšanja uključujući ugrađenu disketnu jedinicu. Koristio sam E-68 u kombinaciji sa M1 kada sam iduće godine počeo svirati u profesionalnom sastavu. 2000. godine sam ga prodao glazbeniku iz okolice koji je tražio klavijaturu za svoju kći.
2000: Roland EM-2000
Po prvi puta do tada, imao sam top-model klavijature! Dogodilo se to posve slučajno. Nakon prodaje E-68, odlučio sam isprobati još jedan Rolandov aranžer. Ovoga sam puta imao i nešto veći budžet na raspolaganju te sam bacio oko na ozbiljniji E-500. Tijekom ljetovanja na otoku Visu, nazvao sam dobavljača u Zagrebu provjeriti imaju li ga na stanju. Odgovorili su da trenutno imaju samo E-600. On je bio nešto skuplji, no roditelji su rekli kako će mi financijski pomoći. Tako da nisam mogao dočekati povratak kući i zaustavljanje u Zagrebu kako bih realizirao kupnju. Međutim, tamo je došlo do još jednog obrata... Trgovac u radnji rekao je kako bi bilo šteta ne iskoristiti posebnu ponudu... U radnji su imali EM-2000, tada vrhunac Rolandove aranžerske serije, i prodavali su ga po posebnoj cijeni budući je to bio prezentacijski model. No cijena je i dalje bila vrlo visoka, zbog čega nikad nisam ni pomišljao na nabavku EM-2000. No čak su i roditelji smatrali da bi bilo šteta propustiti priliku te su mi pomogli kupiti klavijaturu. :)
Naš povratak kući je bio vrlo zanimljiv budući da ogromna klavijatura nije mogla stati u napola prazni prtljažnik naše Opel Vectre te je bila raspakirana, umotana u plahtu i uglavljena između prednjih sjedala. Roditeljima i sestri je to vjerojatno bio najneudobniji povratak s mora, no isplatilo se. ;)
2001: Yamaha PSR-1000
Premda je Roland EM-2000 bio moćan stroj, bio je ujedno glomazan instrument koji nije bilo lako prenositi. Tako sam počeo tražiti alternativu pogodniju za transport. U to se vrijeme u Osijeku otvorila nova trgovina glazbenim instrumentima koja je u ponudi imala Yamaha opremu. Budući već nekoliko godina nisam imao Yamaha klavijaturu, iz znatiželje sam otišao pogledati što se nudi. Odmah sam primijetio dva aranžera: PSR-2000 i povoljniji PSR-1000. Odlučio sam se za potonji (iz poznatih raloga), no bio sam više no zadovoljan kupnjom. Ne samo da je to bio vrlo elegantan i prenosivi instrument, bio je čak i zvučno superioran u odnosu na EM-2000. Ta me je kupnja također definitivno uvjerila da je Yamaha oduvijek bila istinski kralj na ovome području.