Oni koje slušam... #9

Ni u kojem slučaju nisam šovinist, no otvoreno priznajem da dobro poznajem rad svega nekoliko dama na području suvremene instrumentalne glazbe. Ovdje mislim na one koje nisu isključivo vokalistice i instrumentalistice, već također i autorice. Jedna poznata hrvatska kuharica rekla je kako u većini slučajeva može prepoznati je li jelo pripremila žena ili muškarac, te da žene obično kuhaju za druge dijeleći ljubav, dok muškarci teže stvaranju umjetnosti kroz kuhanje. Je li tako i kada je riječ o glazbi?

Prva umjetnica koju ću ovdje spomenuti je Suzanne Cianni, američka glazbenica i skladateljica talijanskog porijekla. Rođena 1946. godine, Cianni je obrazovana u glazbi no također i u tehnologiji. Ranih sedamdesetih, upoznala je jednog od izumitelja sintesajzera (Don Buchla), te se zaljubila u elektroničku glazbu. Njezin tadašnji san bio je imati vlastiti Buchla sintesajzer, tako da je čak neko vrijeme radila za njegovu tvrtku kako bi uspjela prikupiti dovoljno novca.

Kasnije, Cianni se proslavila radeći glazbu za reklame i TV programe. Korištenje sintesajzera na tom području tada je bio revolucionaran potez, što je Cianni uvelike pomoglo da se probije. Sjećam se da sam gledao isječak iz neke američke emisije iz sedamdesetih godina, koji prikazuje Cianni u akciji na sintesajzerima. To je tada vjerojatno djelovalo kao da gledate čarobnicu na djelu. Da su stvari barem i danas takve…

Ranih osamdesetih godina, Cianni je počela skladati new age glazbu. Jedan od njenih prvih značajnih radova jest album “The Velocity of Love”. On uglavno sadrži lirske i romantične melodije koje se začudno dobro slažu sa razmjerno “hladnom” naravi sintesajzera iz tog doba. Naravno, ako poznajete glazbu Vangelisa i Kitara, dobro ćete znati o čemu govorim. Štoviše, upravo je Vangelis svirao na pojedinim skladbama spomenutog albuma Suzanne Cianni, što je najbolja potvrda njezinog talenta. Cianni je također darovita pijanistica i snimila je niz albuma pod nazivom “Pianissimo” koje većinom sadrže jednostavne lirske melodije, te klavirske izvedbe nekih njezinih skladbi za sintesajzer. Također je snimila više radova u pratnji intimnog sastava, od kojih se najviše ističu albumi “Meditations” i “Silver Ship”.

Sljedeća dama je Constance Demby, američka multi-instrumentalistica, skladateljica i kiparica, rođena 1939. godine. Saznao sam o njoj putem portala Allmusic.com Često su je nazivali majkom “svemirske i meditativne glazbe”. Po onome što sam pročitao, Demby je bila izrazito produhovljena te darovita osoba. Većinom su je inspirirali priroda te daleka mjesta. Kasnih sedamdesetih, bila je na hodočašću u Indiji što je znatno utjecalo na njezinu glazbu.

Demby je u svojoj glazbi uglavnom koristila različita akustična glazbala iz raznih zemalja svijeta. Također je sama konstruirala nekoliko originalnih akustičnih instrumenata. Kasnije je prigrlila sintesajzere i samplere te počela skladati ambijentalnu, “svemirsku” te new age glazbu. Njezin album iz 1986. godine, “Novus Magnificat”, dobar je primjer rane virtualne orkestracije - repliciranja zvuka orkestra pomoću sintesajzera. To je tada bio priličan poduhvat, kada su zvučne biblioteke kakve danas poznajemo bile tek daleka budućnost. Njezini kasniji radovi, “Sanctum Sanctorum”, “Aeterna”, te posebno “Set Free”, producirani sa suvremenijom opremom, pokazali su puni potencijal Dembyne glazbe. Demby je nažalost preminula 2021. godine, no veoma mi je drago da sam otkrio njezin rad.

Napokon, moram spomenuti kraljicu keltske i new age glazbe. To je naravno Enya. S vremenom je postala jedan od najprodavanijih autora na ovom području, što je razlog zašto imam ponešto podijeljen stav o njezinu radu.

Enya je rođena 1961. godine u malenem gradiću u Irskoj. Još od malih nogu bila je okružena glazbom te nastupala sa svojim obiteljskim sastavom. Kasnije je počela skladati autorsku glazbu koristeći vlastiti glas kao instrument, kao i različite sintesajzere. 1988. godine izašao je njezin legendarni album “Watermark” koji ju je doveo do svjetske slave. Ovaj rad te njegov nastavak “Shepherd Moons”, sadrže sve čarobne sastojke Enyinog zvuka. To uključuje njezin anđeoski glas, raskošne sintesajzerske aranžmane, keltski utjecaj, nekoliko romantičnih pjesama s tekstom, kao i par lijepih izvedbi tradicionalnih pjesama na irskom jeziku. Posebno se ističu veliki hitovi “Orinoco Flow” i “Storms in Africa” sa svojim bogatim aranžmanima.

Usprkos slavi i ljepoti, Enya je navodno izrazito povučena i skromna osoba koja najviše voli mir i samoću. Premda su njezini radovi novijeg datuma previše komercijalnog zvuka za moj ukus, toplo bih preporučio ranije albume svakom ljubitelju glazbe.